Rad i pandemija

BH. POLITIČARI: BOLI NAS BRIGA ZA RADNIKE!

 

30.07.2020 19:10
Slika
Zbog pandemije koronavirusa projekat dva federalna sindikata „Ko se u politici brine za radnike?“ nije realizovan

AUTOR: DARKO OMERAGIĆ

„Ko se u politici brine za radnike“ naziv je događaja koji je krajem juna trebalo da se održi u sarajevskom hotelu Holiday. Organizatori događaja – na koji su pozvani i političari i mediji – Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti BiH i Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH (SSŠPDP), zbog pogoršane epidemiološke situacije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine bili su primorani da ga odlože za neka bolja (epidemiološka) vremena. No, radnički problemi ostali su, i o njima će se još pričati.
 
Kakav je odnos politike prema radnicima?

To ćemo otkriti u razgovoru sa predsjednicom jednog od sindikata i s jednim od nekoliko političara koji su dobili poziv za učešće na pomenutom skupu.
 
Za sagovornike smo birali one koji o ovoj temi imaju šta reći. Nažalost, jedan od njih, za kojeg smo mislili da bi kao opozicionar imao šta reći, ni nakon dva poziva i SMS poruke nije se udostojio da odgovori šta je on, kao dugogodišnji poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, uradio za radnike. Ovaj SDP-ovac i bivši ministar imao je 'pametnijeg posla' od razgovora o radnicima. No, i sama informacija da nije govorio dovoljno govori ko se i koliko brine za radnike. Indikativno!
 
Šta su nama sindikati
 
Predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti Mersiha Beširović za Radničku solidarnost je rekla da je skup pomjeren do momenta kada će se moći okupiti malo veći broj ljudi, jer je tema zaista važna.
 
„Na događaj smo pozvali predstavnike svih političkih partija koje djeluju u Bosni i Hercegovini, ali i predstavnike nevladinog sektora, međunarodne zajednice i diplomatskog kora. Od kolega iz drugih sindikata nismo planirali nikoga zvati, jer smo se kolegica Lejla Ćatić, predsjednica SSŠPDP, i ja zaista jako razočarale u svoje kolege iz drugih sindikata tokom ovih, evo, skoro više od tri mjeseca pandemije i zbog apsolutne inertnosti i nerada u vrijeme kada smo trebali biti izuzetno angažirani, ali i zbog svih poteza koje su povukli predstavnici sindikata u Ekonomsko-socijalnom vijeću (ESV) FBiH“, kaže Beširović.
 
No, vratimo se na suštinu ovog velikog problema. Novinarima je odavno jasno, a radnicima još jasnije, da se u politici malo ko brine za radnike. Vidljivo je to i po izboru političkih tema koje dominiraju u našim parlamentima, na konferencijama za novinare, u radijskim i TV emisijama, a naročito u najčitanijim medijima, a to su brojni web portali putem kojih se građani besplatno informišu o svemu i svačemu.
 
Dva sindikata ciljala su da ključne političke partije priupitaju da li se brinu za radnike.
 
„U proteklih nekoliko sedmica imali smo bilateralne sastanke sa pet političkih stranaka, i imali smo najave za još pet sastanaka, koje smo obustavili nakon vijesti o predstavnicima političkih stranaka koji su pozitivni na COVID-19. Svoje učešće na događaju su potvrdili skoro svi politički subjekti koji su prisutni u BiH, i to s većim
brojem svojih predstavnika. Međutim, događaj je samo jedan dan, a mi želimo ovim projektom osigurati da konačno političke stranke počnu djelovati u interesu i za prava radnika i radnica u realnom sektoru. Do sada je briga o radnicima iz realnog sektora bila isključivo i samo deklarativna, u svrhu nekih ličnih političkih ciljeva. Za to su dijelom, po mom mišljenju, krivi i sami sindikati, koji su umjesto da se postave kao izvor informacija i faktor koji će zahtijevati jasan angažman, vrlo često u interesu pojedinaca iz samih sindikata postavili jedan vrlo negativan i apsolutno poražavajući diskurs, prema kojem su sindikati produžena ruka politike. Naša želja je da to potpuno promijenimo i postavimo se kao pokretač promjena, koje su u BiH moguće isključivo ako ima političke volje“, kaže Beširović.
 
Sindikat trgovine i SSŠPDP su, kako nam je rečeno, spremni da predstave probleme i ponude rješenja, a od političkih partija očekuju vrlo jasan i konkretan angažman da ta rješenja nečim rezultiraju. O tome Beširović kaže:
 
„Nemamo problem u tom procesu otvoreno i transparentno reći ko je zaslužan za te rezultate, ali ćemo isto tako, bez imalo straha i ustezanja reći i ko nije uradio ništa. Kada govorimo o tome šta je do sada konkretno urađeno, reći ću da je Sindikat trgovine predložio rješenja za pravo na slobodne praznike, koja su federalna ministarstva rada i trgovine odbila. Od svih političkih stranaka s kojima smo do sada razgovarali dobili smo obećanja da će podržati ta rješenja. Klub Demokratske fronte (DF) nas je obavijestio da su, sa svoje strane, dali u proceduru naš Prijedlog izmjena zakona o unutrašnjoj trgovini, koji je Ministarstvo ranije odbilo, tako da se neke stvari dešavaju. Svim političkim strankama smo dostavili i svoje primjedbe vezano za Zakon o radu i Zakon o reprezentativnosti, koji su nam od izuzetne važnosti.“
 
Više proces nego projekat
 
Beširović ističe da će sindikalci pratiti situaciju i predlagati rješenja, te o njima obavještavati svoje članstvo, a potom i javnost:
 
„Da budem vrlo jasna: jako mukotrpno godinama branimo svoju neovisnost kao sindikat od svih vanjskih uticaja, pa tako i od političkih, i ni po koju cijenu je ne želimo izgubiti. Ali smo, isto tako, uvidjeli da za konkretna rješenja u smislu poboljšanja radničkih prava moramo osigurati političku volju. I to je, u osnovi, i ideja ovog projekta, koji je za nas više proces nego projekat, a koji će, nadam se, pozorno pratiti i mediji kako bi nam pomogli da on zaista bude u interesu radnika i radnica.“
 
Jedan od najvećih primjera nebrige o radnicima je, prema mišljenju naše sagovornice, činjenica da minimalna plata u FBiH godinama stagnira. Beširović smatra kako je posebno sada, u novonastaloj situaciji s koronavirusom, minimalna plata morala porasti kako bi se radnicima u privatnom sektoru pomoglo da prežive.
 
„Jaz koji se godinama podgrijava između radnika u realnom i radnika u javnom sektoru je vrlo jasan pokazatelj kako se političari brinu isključivo samo za svoju glasačku mašineriju. Mi to želimo promijeniti, i to prvenstveno u smislu da radnici u realnom sektoru postanu faktor o kojem će voditi računa i zakonodavna i izvršna vlast. Mislim da kao sindikat koji, za razliku od mnogih drugih, nije do sada iznevjerio svoje članstvo niti izdao radničke interese, imamo dobru osnovu da tu promjenu pokrenemo. Naš motiv je jasan: želimo promjene za radnike u trgovini, koji su predugo čekali da postanu jednako važni kao njihove druge kolege. Na pitanje ima li ijedna stranka ili ijedan političar koji brine o radnicima moći ću odgovoriti kada
budemo imali bilo kakav konkretan rezultat ove saradnje koju smo inicirali. Do tada je sve još deklarativno i na razini obećanja, a toga su radnici i do sada imali i previše“, rekla nam je Beširović.
 
Amer Obradović, poslanik Nezavisnog bloka u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i bivši novinar, za Radničku solidarnost je rekao kako mu je žao što je skup „Ko se u politici brine za radnike“ odložen, jer je dobio poziv i htio je učestvovati na njemu jer u svom parlamentarnom radu često komunicira s predstavnicima sindikata, nevladinim organizacijama, medijima i građanima.
„Ranije sam učestvovao na konferenciji koju je, zajedno sa Britanskom ambasadom u BiH i Fondacijom Westminster, organizovao Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti, gdje su predstavljene ideje šta bi se moglo uraditi kako bi se poboljšao status ovih radnika. Nažalost, u Parlamentu FBiH se ne razgovara i ne zasjeda dovoljno o svim pitanjima, a naročito se malo radi na radničkim pravima. Pandemija je još više usporila ionako nedovoljan rad Parlamenta FBiH, te u ovom trenutku možemo govoriti o prividnom radu, jer se sjednice sazivaju vrlo rijetko i to na on-line platformama, što zastupnicima ne daje dovoljno prostora da iskažu svoje stavove i predstavljaju narod na pravi način, a za što su ih građani birali. Ja sam podnio više inicijativa kao zastupnik u Parlamentu FBiH, no Vlada ih je, nažalost, odbila i ova vlast je time pokazala šta misli o pravima radnika“, govori Obradović.


Povećanje minimalne plate


Na naše pitanje šta je on konkretno uradio, odgovorio nam je kako su se njegove inicijative i mjere odnosile na rasterećenje i unapređenje poslovnog ambijenta, na povećanje plata i poboljšanje statusa radnika.
„Radi se o inicijativama koje se odnose na priznavanje uplaćenih doprinosa u staž po osnovu ugovora o djelu, ukidanje poreza na dohodak do 600 KM mjesečno, te promjenu obračuna osnovice za obrte i srodne djelatnosti u poljoprivredi i šumarstvu, kao i za poduzetnika koji obavlja djelatnost trgovca pojedinca, a koja se stalno povećava zbog rasta prosječne plate u FBiH. Vlada FBiH je odbijanje ovih važnih mjera obrazložila ''parlamentarnom procedurom'' i ''usklađivanjem sa drugim propisima''… Nažalost, Vlada FBiH ekspresno djeluje kada treba imenovati neke funkcionere i dodatno se zadužiti. U medijima možemo pročitati da je jedan trgovinski lanac ostvario dobit od skoro 100 miliona KM, a radnici moraju raditi vikendom, za praznike, uz minimalne plate... Vlada, naravno, treba osigurati zdrav poslovni ambijent, ali mora i zaštititi radnike. Odbijanjem inicijativa koje štite radnike i poboljšavaju ukupni poslovni ambijent Vlada FBiH šalje poruku da postoji samo za odabrane. Lično ću se zalagati da radnici imaju poštene uslove za rad i adekvatne plate, te s tim u vezi smo podržavali i protest ''Slobodni za praznike!'' koji je organizirao Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti BiH“, odgovorio nam je Obradović.


Ne daju im da rade...


Ovaj opozicionar smatra da postoje zastupnici koji se žele baviti radničkim temama, ali...
 
„Oni o tome govore i u Parlamentu. Nažalost, kao što sam rekao, sve manje imamo prostora za javno djelovanje. Veliko je nezadovoljstvo radnika i onih koji su ostali bez posla, a 'korona kriza' stanje je samo pogoršala. Lično sam se s kolegama iz opozicije zalagao za veća radnička prava, naročito kada je na dnevnom redu bilo i donošenje zakona o doprinosima, jer smo mi iz opozicije tražili da se ovaj zakon donese zajedno sa povećanjem minimalne plate za radnike. Kada samo vidimo prosječne plate u nekim velikim kompanijama koje imaju stotine miliona KM prometa i dobiti, a da su te plate radnika u tim firmama po 400-500 KM, to zaista izaziva očaj i potrebu da se minimalna plata znatno uveća. Uvjeren sam da za to postoje puni razlozi. Ovo jesu životna pitanja. Zbog dosadašnjeg lošeg odnosa vlasti prema pravima radnika naši ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine. Etnonacionalizam, nažalost, 'pojede' sve one životne teme, a vladajuća stuktura tako nastavlja vladati. Mislim da će nezadovoljstvo sve više rasti te da će, ukoliko ne bude političkih promjena, nezadovoljni narod izaći na ulicu i tako tražiti svoja prava“, rekao nam je Obradović.
 
Posmatrajući loš položaj radnika u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko decenija, sasvim slobodno možemo zaključiti da pravo pitanje nije ko se u politici brine o radnicima nego da li se u politici iko brine radnike? Po svemu sudeći, naši političari bi najradije u napadu iskrenosti mogli reći samo: „Boli nas briga za radnike!“
0 0

Kontaktirajte nas

 

 

Front Slobode
Đorđa Mihailovića 3/4
Tuzla, 75 000
Bosna i hercegovina
runiverzitet@gmail.com

Mapa