Rad i pandemija

KORONA – ALIBI ZA SJEČU NEPOŽELJNIH NOVINARA

 

22.08.2020 15:56
Slika
Iako postoje najave da će otkazi novinarima u vremenu koje dolazi postati masovni, još ima medija koji nastoje da se odgovorno odnose prema svojim uposlenicima – ne samo da ih nisu otpustili, nego su učinili sve da zaštite njihove plate i da im osiguraju adekvatne uslove za rad u vremenu pandemije.


AUTOR: DRAGAN PAVLOVIĆ

Menadžment i vlasnici pojedinih medija u Bosni i Hercegovini iskoristili su epidemiju korona virusa da se riješe „nepoželjnih“ novinara – uglavnom onih u godinama, koji su se i ranije  teško nosili sa tehnološkim promjenama u profesiji, ali i onih koji se bave osmišljavanjem tzv. neprofitabilnih sadržaja, poput istraživačkog novinarstva (jer takvi misle svojom glavom), kulturnih rubrika, dokumentarnih programa i slično. Srećom, nisu svi vlasnici medija isti –  ima medija u BiH u kojima za vrijeme epidemije nije provedena 'sječa' nepoželjnih, niti su vlasnici gledali da ušićare na platama novinara.

Nema otkaza

Iako postoje najave da će otkazi novinarima u vremenu koje dolazi postati masovni, još ima medija koji nastoje da se odgovorno odnose prema svojim uposlenicima – ne samo da ih nisu otpustili, nego su učinili sve da zaštite njihove plate i da im osiguraju adekvatne uslove za rad u vremenu pandemije.

Senad Avdić, urednik Slobodne Bosne, ističe da je njegov portal funkcionisao po „mirnodopskom, a ne ovom koronskom režimu“. 

 

“Korona je za nas bila ozbiljan izazov. Uz sva ograničenja koja su novinari imali, to je bio izazov jer su ljudi bili vezani za kuću. Pošto smo mi on-line portal, povećala nam se čitanost za zadovoljavajući procenat. Tokom pandemije nismo imali gubitaka, što bi se reklo ni u ljudstvu ni u tehnici, u smislu da je nekog 'zakačila' korona. Tokom ovog perioda nikom nismo davali otkaze i ne namjeravamo to učiniti, za razliku od nekih mainstream medija i izdavačkih kuća – mislim na Oslobođenje i Avaz. Mislim da su vlasnici tih medijskih kuća iskoristili ovo što nas je zadesilo za radikalan udar na novine i novinarstvo. Nemoguće je da su tako brzo reagovali na ekonomske gubitke. Ovo je razlog za veliku zabrinutost, jer mislim da je novinarstvo, prije svega printano novinarstvo, doživjelo veliki udarac tokom pandemije i da je vlasnicima medijskih kuća ovo poslužilo kao alibi za sječu novinarskih kadrova. Odlučili su štediti tamo gdje je najlakše – na novinarima. Ne može za 15-20 dana da jedan medij poklekne pa da mora otpustiti dvadesetak novinara. Jeste da je prodaja novina opala jer se nije moglo distribuirati, ali opet – nije se to moglo osjetiti tako brzo. Mislim da su ti vlasnici jedva čekali koronu da se podijele otkazi i da je to već ranije bilo spremno. Neki vlasnici novinskih kuća su gledali tako da uštede, a istovremeno su kupovali hotele. Ne znam da li im se to isplatilo, ali siguran sam da bi im se isplatilo više da su održali postojeći broj novinara“, smatra Avdić.


U pretpandemijsko vrijeme pojedini mediji skupo su prodavali etičke i profesionalne standarde; zalagali su se za slobode svih građana i pravično bosanskohercegovačko društvo, a sa prvim znacima smanjenja budžeta sve te principe su zaboravili u svojoj kući čuvajući profit prije ljudi – otpustili su novinare.

Nebojša Tomašević, novinar Glasa Srpske, ističe da je epidemija virusa korona uticala je na rad novinara u njegovom mediju.


“U vrijeme vanrednog stanja u martu, aprilu, pa i maju, zaposleni koji su to htjeli mogli su da rade i od kuće, među njima bio sam i ja. Nekoliko zaposlenih je u aprilu i martu bilo poslato na čekanje, ali su dobijali nadoknadu, odnosno umanjenu platu. Za mart je svim zaposlenima plata bila smanjena na minimalac zbog pada obima posla, prodaje novina i zarade od reklama, ali je kasnije vraćena na nivo prije pandemije. Od 1. juna stanje se normalizovalo i svi smo počeli normalno da radimo. Plate su bile smanjene samo jedan mjesec, mart. Oni zaposleni koji su bili na čekanju za mjesec koji su proveli na čekanju dobili su umanjenu platu, ali ne znam tačno koliko umanjenu“, kaže Tomašević.

 
Tomašević dodaje da je od početka pandemije uvedena obavezna dezinfekcija u njegovoj redakciji pri ulasku u zgradu, kao i obavezno nošenje maski i dezinfekcija radnih stolova itd.


“Te mjere dezinfekcije i zaštite od virusa malo su popustile jer su se ljudi opustili u odnosu na mart i april – ali i danas su na snazi kao preporuka i dobar dio radnika ih se pridržava. Nošenje maske je preporuka i obaveza u prostoru koji je zatvoren“, dodaje naš sagovornik. 


Tomašević ističe da otpuštanja radnika nije bilo: “Koliko sam primijetio, stanje se normalizovalo i više se ne priča o smanjenim prihodima, o mogućem smanjenju plata ili mogućim otpuštanjima kao što je bilo priče u martu i aprilu.“


Sličnu priču čuli smo i od Gorana Obradovića iz EuroBlica. On naglašava da pored teške situacije u kojoj su se našli svi mediji, u EuroBlicu i na portalu Srpskainfo nije bilo otkaza niti smanjenja plata novinarima. Čim su se u Banjaluci pojavili prvi slučajevi korona virusa,  novinari tih medija dobili su obavještenje od menadžmenta da mogu raditi od kuće.

„Nakon što se situacija u Banjaluci pogoršala, svi zaposleni u EuroBlicu i na portalu Srpskainfo upućeni su da rade od kuće. Naše rukovodstvo je izašlo u susret zaposlenim; pored računara koje smo odnijeli kućama svako je dobio dozvolu da može odnijeti i svoj stol i stolice. Ta dva mjeseca smo radili tako što je svako svakom pomogao i 'uskakao' na druge rubrike i na taj način olakšao posao kolegama. Od 1. juna smo se vratili u kancelarije, uz poštovanje svih epidemioloških mjera. Svako jutro se svim zaposlenim mjeri temperatura, svi moramo nositi zaštitne maske, kancelarije se redovno čiste po svim standardima u borbi protiv korone. I nakon što smo se vratili u kancelarije, određeni broj radnika je ostao da radi u kućama“, izjavljuje Obradović.

Na kraju, zapitajmo se: možemo li kao čitaoci vjerovati medijima čiji se vlasnici tako lako odriču svojih uposlenih? Odriču se novinara koji su im godinama gradili brend, reputaciju i povjerenje kod javnosti? Jesu li ti mediji zaslužili da se sa istom lakoćom čitaoci odreknu njih?

Nepovjerenje

Dodajmo da je, prema istraživanjima, nepovjerenje u medije u Bosni i Hercegovini već visoko. Mladi uglavnom ne vjeruju vijestima i medijima jer ih smatraju pristrasnim. Recimo, većina ispitanika u jednoj anketi navodi da povremeno ili često provjerava tačnost informacija o bolesti COVID-19 (njih 46 često a 44 posto ponekad provjerava vijesti), dok tek njih 10 posto navodi da to nikada ne čine.


Hoće li i međunarodni donatori, od čijih grantova se većina medija finansira, izgubiti naklonost i povjerenje u medije koji su se, kad je bilo najteže, odrekli svojih uposlenika, prvenstveno misleći na profit – ostaje da vidimo.


Produkciju ovog teksta podržao Fond Otvoreno Društvo BiH

0 0

Kontaktirajte nas

 

 

Front Slobode
Dragiše Trifkovića 2/3
Tuzla, 75 000
Bosna i Hercegovina
runiverzitet@gmail.com

Mapa

Brojač posjeta

Broj online korisnika: 2

Broj jedinstvenih posjeta: 66360

Ukupno pregleda: 562475