AUTORICA: ANĐELA PEPIĆ
Od 5. marta 2020. godine, kada su registrovani prvi oboljeli od COVID-19 u Bosni i Hercegovini (poznatog i kao koronavirus ili virus korona) i od postepenog uvođenja mjera za sprečavanje širenja virusa koje su uvele vlade entiteta, kantona te gradske i opštinske vlasti tokom marta 2020. godine – protekla su dva mjeseca, ispunjena potpunom neizvjesnošću za radnike u svim sektorima privrede. Nezahvalno je praviti ikakvu analizu posljedica pandemije, kako na bh. ekonomiju tako i na tržište rada – jer prave posljedice tek će se osjetiti u narednim mjesecima – ali za početak možemo dati barem grubi pregled dešavanja i posljedica koji su itekako uticali na osjećaj nesigurnosti radnika u BiH.
Otkazi u različitim pojavnim oblicima
Već tokom marta mnogi su radnici ostali bez posla. Kažem mnogi, jer zvanična statistika još nije objavljena, osim u izjavama za medije predstavnika vlasti i zavoda za zapošljavanje u oba bh. entiteta. A i sama je statistika upitna uzmemo li u obzir da ne obuhvata one koji su, mahom u ugostiteljskim objektima, radili na crno, ni one koji su dobili tzv. sporazumni raskid ugovora o radu (jer se, barem terminološki, ne smatra otkazom), niti one koji su imali ugovor o radu na određeno vrijeme, a koji im je u periodu mart-april istekao i nije produžen.
Prema podacima koje je nedavno u javnosti iznio Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske, u ovom entitetu je zaključno sa 30. aprilom ukupno bilo „2.403 radnika koji su ostali bez posla, a od toga je njih 1.100 bilo na određeno vrijeme“.[1] Prethodno je direktor Zavoda za zapošljavanje RS Miroslav Vujičić medijima iznio podatak za period od 17. marta do 10. aprila, prema kojem je u RS bez posla ostalo 1.174 radnika.[2] Nažalost, zvanični podaci za mart i april 2020. godine još nisu dostupni ni na web stranici Zavoda za zapošljavanje RS ni Zavoda za statistiku RS, te je nemoguće uraditi detaljniju analizu i poređenje odnosa broja zaposlenih i nezaposlenih za dati period, naročito po pojedinim sektorima privrede. Međutim, ako posmatramo iznesene podatke o 2.403 radnika koji su ostali bez posla, to čini nešto malo iznad 1% od ukupnog broja zaposlenih u 2019. godini, jer je, prema dostupnim podacima RZS, ukupan broj zaposlenih bio 230-538.[3]
Ni u Federaciji Bosne i Hercegovine još nisu dostupni zvanični statistički podaci, osim onih koji medijima saopštavaju razni zvaničnici ili predstavnici sindikalnih organizacija. Brojke variraju između 15.000 i 30.000 radnika koji su ostali bez posla u periodu mart-april 2020. godine. Tako na primjer, direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje Helena Lončar navodi da je, prema podacima FZZ, u periodu od 23. marta do 20. aprila „na evidenciji broj nezaposlenih porastao za 15.107 osoba, od kojih je 10.214 zatražilo novčanu naknadu“.[4] S druge strane, Savez samostalnih sindikata BiH navodi brojku od više od 30.000 radnika koji su ostali bez posla usljed posljedica virusa korona (i propratnih mjera ograničenja rada pojedinih privrednih subjekata) u FBiH).[5] Ukoliko uporedimo prethodne podatke sa podacima Federalnog zavoda za statistiku o broju zaposlenih u februaru 2020. godine, prema kojima je u FBiH ukupan broj zaposlenih bio 530.463[6], vidimo da je od ukupnog broja zaposlenih njih 2,84% (ako uzmemo podatke FZS) odnosno 5,6% (ako uzmemo podatke SSSBiH) ostalo bez posla u periodu mart-april 2020. godine.
Statistika jeste bitna, naročito radi poređenja; ali kada se govori o otkazima ili bilo kakvim raskidima radnih odnosa, treba imati u vidu da su u pitanju ljudi od krvi i mesa koji su ostali bez mogućnosti da zarade platu od koje žive oni i njihove porodice (ukoliko ih imaju). A uz ograničenje poslovanja i smanjenje poslovnih aktivnosti, sve je manje i mogućnosti za pronalaženje posla u uslovima nesigurnost,i koja je karakterisala bh. privredu i prije posljedica virusa korona. Slična je situacija i sa radnicima i radnicama koji su dobili rješenje da su "na čekanju" do daljnjeg (kojom prilikom npr. u RS primaju 50% iznosa plate), ili još gore, oni koji su potpisali sporazumni raskid ugovora o radu ili zahtjev za neplaćeno odsustvo, a što su im praktično nametnuli poslodavci, čime su u potpunosti ostali bez ikakvih primanja ili mogućnosti da od zavoda za zapošljavanje dobiju barem naknadu za nezaposlenost.
Radničko siromaštvo[7]
S druge strane, oni koji su ostali da rade suočavaju se sa dvostrukim problemom: problemom rada u rizičnim uslovima (mogućnost da budu zaraženi) i problemom smanjenja plata (iako i dalje rade, i to još pod rizikom). Najbolji primjer za to su trgovci i trgovkinje, koji su svakodnevno izloženi riziku od zaraze zbog većeg broja kontakata koje ostvaruju u svom radu, a suočavaju se i sa mogućnostima otkaza (ili s otkazima), smanjenjem plata i slično.[8] Prema analizi iz 2017. godine, procijenjeno je da oko 25% zaposlenih radnika nije u mogućnosti da svojim radom i platom obezbijedi ni prehrambeni minimum, što znači da se nalaze u stanju radničkog siromaštva.[9] Poslodavci su već u martu panično reagovali; neki otpuštanjem radnika po kratkom postupku, a neki smanjenjem plata. Nažalost, zvaničnih podataka i dalje nema, pa će tek u narednim mjesecima biti moguće procijeniti koliko je zaista smanjen iznos isplaćenih plata po pojedinim sektorima.
Međutim, ako pogledamo prosječnu isplaćenu neto platu u RS za mart 2020. godine,[10] koja u prerađivačkoj industriji iznosi 773 KM, u trgovini na veliko i malo te u popravci motornih vozila i motocikala 747 KM, a u hotelijerstvu i ugostiteljstvu 758 KM – a što je daleko ispod iznosa sindikalne potrošačke korpe u RS,[11] koja je u januaru iznosila 1.916,77 KM (od čega je 713,75 KM za prehranu), vidimo da su i bez posljedica virusa korona radnici u RS naročito u ovim sektorima privrede u teškom položaju. Slična situacija je i u FBiH, za koju trenutno imamo podatke za februar 2020. godine,[12] kada je prosječna isplaćena neto plata iznosila 681 KM u prerađivačkoj industriji, 705 KM u trgovini na veliko i malo, u popravci motornih vozila i motocikala, te 555 KM u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, a to je nedostatno za pokriće sindikalne potrošačke korpe u FBiH,[13] koja je u februaru iznosila 2.053,36 KM (od čega je 899 KM za prehranu). Razlog za izbor pomenuta tri sektora je to što prerađivačka industrija i trgovina zapošljavaju najveći broj radnika u BiH u odnosu na druge sektore, a zajedno sa hotelijerstvom i ugostiteljstvom predstavljaju sektore koji su najteže pogođeni posljedicama prestanka ili smanjenja poslovnih aktivnosti zbog virusa korona.
Dakle, kada uzmemo u obzir prikazane podatke, koji nažalost još nisu referentni za konkretnu analizu posljedica korona virusa, ali barem daju uvid u opšte stanje, koje nije bilo obećavajuće za radnike ni prije marta 2020. godine – možemo zamisliti da će jedna od sigurnih posljedica virusa korona u BiH biti povećanje broja radnika koji su na ivici siromaštva.
Mjere podrške za poslodavce i/ili radnike
Nakon dva mjeseca evidentno je da su posljedice po bh. ekonomiju dalekosežne i, po svemu sudeći, dugoročno će ostaviti negativan bilans. Nažalost, kao zavisna, periferna zemlja, BiH nije ni mogla da prođe s blažim posljedicama po privredu i radnike. Od samog početka korona krize poslodavci su od vlasti na različitim nivoima tražili podršku kako ne bi u potpunosti prestali s radom i kako bi iz svega izašli sa što manjim gubicima. A sindikati (valjda u ime radnika) su od poslodavaca tražili da radnici ne ostanu bez posla i da zadrže barem nivo plata koji su imali do marta 2020. godine. Reakcije su, kao i epidemiološke mjere i mjere sprečavanja širenja virusa, bile različite u RS i FBiH.
U RS su već u martu vlasti reagovale na način da su poslodavcima jasno naglasile da će biti određeni vid podrške, ali samo uz uslov da nisu otpuštali radnike. Jedna od mjera podrške koja je usvojena je isplata poreza i doprinosa za mart 2020. godine za sve radnike u poslovnim subjektima koji su morali obustaviti svoje aktivnosti, a za april i isplata minimalne plate (520 KM) čak i za one privredne subjekte koji su radili, ali smanjenim kapacitetom.[14] Na taj način je praktično dio sredstava vratila u javne prihode (imajući u vidu da se porezi i doprinosi uplaćuju na račune različitih javnih fondova), te osigurala da se smanji broj otkaza. Upitno je, međutim, hoće li poslodavci iskoristiti ove mjere tako da zaista zadrže radnike uz iste nivoe plata koje su primali do marta 2020. godine, ili će pak zloupotrijebiti to što će biti isplaćena minimalna plata iz Fonda solidarnosti[15] i time svesti plate radnika samo na taj minimalni nivo (odnosno neće doplatiti razliku do visine iznosa kojim se osigurava nepromijenjena plata radnika iz perioda prije marta 2020. godine). Načine korištenja podrške i eventualne zloupotrebe moći ćemo procijeniti tek kada bude isplaćena aprilska plata (prema najavama to će biti krajem maja 2020. godine).
U FBiH je slika nešto drugačija. Naime, iako je Vlada FBiH još početkom aprila usvojila nacrt Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom koronavirusa (poznatiji kao „korona zakon“), Dom naroda Parlamenta FBiH ga je tek 4. maja 2020. godine usvojio, uz mnoga prethodna osporavanja pojedinih političkih partija, ali i predstavnika sindikata. Međutim, efekat ovog zakona će biti vidljiv tek naknadno. Ono što je dodatno zabrinjavajuće kada su u pitanju mjere koje je Vlada FBiH osmislila, jesu predložene izmjene i dopune Zakona o radu FBiH, i to baš u vrijeme vanrednog stanja. Predloženim izmjenama Vlada FBiH je u potpunosti išla u korist poslodavaca, derogirajući teško izborena prava radnika poput mogućnosti da radna sedmica traje 72 sata u toku trajanja prirodne nesreće i vanrednog stanja (što je apsurd imamo li u vidu da baš tada radnici treba da imaju dovoljne periode odmora), da se radnicima može smanjiti najniža plata, te da ih se može slati na neplaćeno odsustvo jednostranom odlukom poslodavca.[16] Za sada se ne zna hoće li ovakve izmjene i dopune biti usvojene, naročito ako se sindikalne organizacije jasno protive odredbama koje su predložene.
_______________________________________________________________________________________
[1] "VIŠKOVIĆ: Mjere dale rezultate, nije bilo masovnog otpuštanja radnika" https://ba.ekapija.com/news/2866039/viskovic-mjere-dale-rezultate-nije-bilo-masovnog-otpustanja-radnika (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[2] ATV: "Zavod za zapošljavanje: Otpušteni radnici imaju pravo na naknadu" https://www.atvbl.com/vijesti/republika-srpska/zavod-za-zaposljavanje-otpuseni-radnici-imaju-pravo-na-naknadu-17-4-2020 (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[3] Republički zavod za statistiku (2020). Plate, zaposlenost i nezaposlenost. https://www.rzs.rs.ba/static/uploads/bilteni/rad/BiltenStatistike_Plata_Zaposlenosti_i_Nezaposlenosti_2020_WEB.pdf (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[4] Federalni zavod za zapošljavanje. "Lončar: Više od deset hiljada osoba zatražilo novčanu naknadu" http://www.fzzz.ba/ID:C-398;jsessionid=EC9486BD7DC2576D017E9A0D45483327 (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[5] SSSBiH "Umjesto da rade na oporavku ekonomije i nagrade radnike, poslodavci u FBiH u vrijeme pandemije insistiraju na potpunom urušavanju radničkih prava i izmjenama cjelokupnog radnog zakonodavstva" https://www.sssbih.com/umjesto-da-rade-na-oporavku-ekonomije-i-nagrade-radnike-poslodavci-u-fbih-u-vrijeme-pandemije-insistiraju-na-potpunom-urusavanju-radnickih-prava-i-izmjenama-cjelokupnog-radnog-zakonodavstva/ (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[6] Federalni zavod za statistiku. http://fzs.ba/index.php/publikacije/saopcenjapriopcenja/trziste-rada-zaposlenost-nezaposlenost-i-place-2/ (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[7] Pod radničkim siromaštvom podrazumijeva se situacija u kojoj se osobe koje su zaposlene ili samozaposlene nađu u riziku od siromaštva, odnosno ako je njihov raspoloživi dohodak ispod granice siromaštva.
[8] Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH (STBiH) je za 1. maj 2020. godine na svojoj Facebook stranici objavio desetine pisanih i video poruka radnica i radnika u trgovinama širom BiH, koje su ukazale na razne probleme s kojim se suočavaju upravo tokom pandemije: https://www.facebook.com/STBIH/
[9] Papić, Ž. (2017). Siromaštvo i radničko siromaštvo u BiH. http://radnici.ba/wp-content/uploads/2018/02/FSA_Analiza-7.pdf (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[10] RZS: https://www.rzs.rs.ba/front/article/4279/?left_mi=None&add=None (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[11] Savez sindikata RS: http://savezsindikatars.org/sindikalna-potrosacka-korpa/ (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[12] FZS: https://docs.google.com/gview?url=http://fzs.ba/wp-content/uploads/2020/04/8.1.2.pdf (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[13] SSSBiH: https://www.sssbih.com/wp-content/uploads/2020/03/Potrosacka-korpa_februar-2020.pdf (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[14] https://ba.ekapija.com/news/2866039/viskovic-mjere-dale-rezultate-nije-bilo-masovnog-otpustanja-radnika (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[15] Fond solidarnosti za obnovu RS finansira se iz posebnog doprinosa za solidarnost, poreskih prihoda koji se za tu namjenu plaćaju po posebnim zakonima, domaćih i inostranih donacija, budžetskih sredstava RS, koji uključuju domaće i strane zajamove i kredite, budžeta lokalnih zajednica, sredstava dobijenih prodajom imovine stečene u krivičnom djelu i iz drugih izvora. https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Documents/Uredba%20sa%20zakonskom%20snagom%20o%20fondu%20solidarnosti%20RS.pdf (pristupljeno 05.05.2020. godine)
[16] Komentari i analiza jedne verzije prijedloga izmjena ZoR FBiH nalazi se na FB stranici STBiH. Takođe, nekoliko nevladinih organizacija i SSSBiH napisalo je zajedničko saopštenje: https://www.mreza-mira.net/vijesti/aktivnosti-mreze/negativni-efekti-izmijena-zakona-o-radu-fbih-najvise-ce-pogoditi-ranjive/ (pristupljeno 05.05.2020. godine)
POSLJEDICE VIRUSA NA RADNIŠTVO: U PITANJU SU LJUDI OD KRVI I MESA
Nakon dva mjeseca evidentno je da su posljedice po bh. ekonomiju dalekosežne i, po svemu sudeći, dugoročno će ostaviti negativan bilans. Nažalost, kao zavisna, periferna zemlja, BiH nije ni mogla da prođe s blažim posljedicama po privredu i radnike.
0
0