Kako se u Tuzlanskom kantonu vode stečajni postupci i kako prolaze oni koji uništavaju tvornice i živote radnika

Fortuna – mrlja na obrazu pravosuđa

28.05.2018 17:00
Slika
Za Radnički Univerzitet pisala Maja Nikolić

Mirsada Musić u Fortuni radi već 44 godine. Mora. Iako je davno trebala u penziju, ne može jer joj je samo 25 godina staža uplaćeno, a 19 nije. Teško oboljela mora sjediti za mašinom i ispuniti dnevnu normu kao i njene kolegice koje imaju tek nešto više od dvadeset godina života. Ogorčena je, ali mora raditi jer nema od čega živjeti. „Toliko teško živim, a vjerujte da od bolova ne mogu ni sjediti. Moram raditi da bi imala od čega živjeti, ali teško idem na posao. Jedino što želim je da mi se poveže radni staž. Ali za sada nema nikakve nade da će se to dogoditi. Ja sam svoju mladost ostavila u Fortuni, cijeli rat pod granatama išla na posao. I evo šta sam dočekala jer s ovim godinama je dosta teško raditi“, kroz suze nam priča radnica Mirsada.

Već devet mjeseci obespravljene radnice Fortune spavaju u šatorima pred svojom tvornicom. Za to vrijeme niko ih nije posjetio niti ponudio bilo kakvu pomoć, iako je kriminal napravljen u ovoj tvornici potvrdio i Kantonalni sud u Tuzli. Institucije su s odobravanjem dvadeset godina promatrale kako se pojedinci  bogate na račun radnica koje su supruge i majke. Institucije su šutile i dok direktor ove tvornice nije uplačivao poreze i sve druge doprinose.  A onda kada je tvornica obuće Fortuna otišla pod stečaj, radnice su, nakon što su vidjele da su prevarene, krenule u borbu protiv kriminala. I uspjele su dokazati, ali još uvijek ne i ostvariti svoja prava. „Naša država jednostavno nema sluha za građane. I evo pokazalo se da protesti ili manje bune ne mogu postići ništa. Trebaju se u ovoj državi svi obespravljeni ljudi dignuti pa i penzioneri pa i radnici koji rade kao moderni robovi. Trebamo se svi zajedno udružiti, kao što su se vladajuće stranke udružile protiv građana, da se i građani udruže protiv njih. Onda se zajedno trebamo svi izboriti za svoja prava. Ovako pojedinačni protesti teško da nešto mogu promijeniti“ kaže obespravljena radnica Naila Mujaković.

Oko 60 radnica Fortune bi već sada moglo u penziju, ali zbog neuvezanog staža ne mogu. Tražili su pomoć i od Saveza samostalnih sindikata BiH, svog granskog sindikata, ali odgovor nikada nisu dobile. „Mi smo sindikalistima u Sarajevo poslali pisma i naše papire, da nam pomognu predati naše zahtjeve u Vladu Federacije. Međutim oni se za nas ne bore iako smo mi prije uredno plaćali članarinu. A kada smo poslali premijeru Novaliću naš zahtjev da se uveže staž za 17 radnika, obećali su da će to napraviti međutim nikada nije uplaćeno. Smatram da nama Vlada Federacije treba uplatiti staž jer su dozvolili Poreznoj upravi i PIO-u da se nama ne uplačuje staž. Pa zar Porezna uprava nije trebala odmah reagovati i poslati inspekcije kada su vidjeli da se nama ne uplačuju doprinosi“, kaže Mirsada Musić.

U Sindikatu solidarnosti koji je jedini stao uz radnice Fortune, već mjesecima traže da stečajni upravnik u Fortuni ne bude Mehmed Krainović jer smatraju da on nema dobre namjere prema Fortuni. Iako su Sudu predali dokaze zašto ga ne smatraju kompetentnim, njihovom zahtjevu Sud u Tuzli ipak nije udovoljio. „Sada tražimo preko institucija i organa na višim nivoima da zaustavimo Krainovića. Samo jedan od argumenata koje imamo je da je 14 godina nezakonito vodio stečajne postupke. Kada kažem nezakonito – on je bio načelnik Statistike i kao takav nikako nije mogao obnašati funkciju stečajnog upravnika. Bio je u klasičnom sukobu interesa. Također, obavljao je stečajne postupke nakon isteka radnog vremena, nakon 16. 00 sati“, kaže Sakib Kopić predsjednik Sindikata solidarnosti te dodaje da su najgore prošle radnice Fortune. „Radnice mjesecima spavaju u šatorima, a on ( Krainović) je podnio tužbu protiv njih zbog ometanja posjeda.“

Radnice Fortune za situaciju u kojoj su se našle najviše krive pravosudne institucije koje kako navode u Sindikatu solidarnosti „nemarno rade svoj posao“. „MI znamo da je Ustavni Sud Federacije BiH proglasio zakon o stečaju neustavnim, a Općinski sud u Tuzli krši sve norme.  Također mjesecima smo tražili u ime radnica Fortune od predsjednika Suda Muhameda Tulumovića da nas primi, ali ne želi. Po nama je to dokaz da se tu nešto ne radi po zakonu“, kaže Enes Tanović koji smatra da je i stečajna sudijinca Ilvana Delić prekršila zakon. „Ona je održala Skupštinu povjerilaca u Fortuni. Nije smjela verifikovati potraživanja jer ne zna kako će ih staviti u naplatne redove. U prvi naplatni red, po novom Zakonu o stečaju, trebali bi ići radnici sa svom svojom imovinom, odnosno s platama i doprinosima. S te Skupštine 220 radnika je izašlo nezadovoljno“, dodaje Tanović i najavljuje da će s problemom vođenja stečajnih postupaka upoznati i međunarodne institucije te tražiti njihovu zaštitu za obespravljene radnike.

„Znate kako se stečajni upravnici ponašaju kada firma ode u stečaj? Ponašaju se kao vlasnici te firme. Radnici nemaju pravo bilo šta reći. Uvjerena sam da je s ciljem uništena Fortuna i to uz pomoć Porezne uprave i inspekcija. Porezna uprava je još 2007. godine stavila hipoteku nad Fortunu i onda pustila da se 10 godina Fortuna pljačka. Inspekcije su dolazile, ali ništa. Vlasnici su od radnica Fortune i naših plača i osiguranja uzimali novac i plačali kazne. I tako 19 godina. Sada smo mi invalidi rada završili na ulici, a radnice koje su stekle uslove za penziju ne mogu je ostvariti“, kaže Naila Mujaković.

I Rabija Hodžić je 36 godina radila u tvornici obuće „Fortuna“, a već devet mjeseci svoja prava traži ispod šatora pred Fortunom. „Znate kakav je sistem rada našeg pravosuđa? Takav da su protiv četiri radnice podnijeli krivične prijave jer smo postavile šatore. Međutim, nas nije samo četiri postavilo šatore nego nas sedamdeset. Zamilsite, prijave protiv nas radnica koje samo tražimo svoja prava. Umjesto da nas Sud zaštiti, oni nas žele zastrašivati. Ja sam trebala u penziju još prošle godine, ali pošto mi nije uvezan staž ne mogu“, pojasnila nam je Rabija Hodžić i prepričala susret radnica s stečajnim upravnikom Mehmedom Krainovićem. „Kada smo mi s njim imali sastanak, predložile smo da napravimo reorganizaciju firme da se vratimo na posao. On je nama rekao da može, ali da same sebi nađemo kupca. Tada nam je sve bilo jasno“, kaže nam Rabija Hodžić.

Radnice Fortune ipak mogu reći da su jednu bitku dobile jer su dokazale da je kiminal koji je napravljen u Fortuni priznao i sam Safet Pjanić bivši direktor ove tvornice obuće. Međutim, presudom Kantonalnog suda nikako nisu zadovoljne. Naime, Kantonalni sud u Tuzli osudio je Safeta Pjanića, bivšeg direktora gračaničke Fabrike obuće Fortuna, na pet godina zatvora zbog organizovanog kriminala. Pjanićeva kriminalna grupa je optužena da je oštetila Fortunu za oko četiri i pol miliona maraka. Pjanić je priznao krivicu, a državi će morati vratiti 116.000 eura, koje je nezakonito stekao. Za radnice Fortune kao i predstavnike Sindikata solidarnosti ovakva presuda je sramna jer je Pjanić Fortunu oštetio za 4, 8 miliona maraka te mu se na teret stavlja i nezakonito stečenih 5 miliona maraka zbog neuplačenih doprinosa radnicima Fortune. „Za toliki kriminal dobiti samo pet godina zatvora i da ovako sramnu sumu novca mora vratiti, to je zaista sramota jedne pravosudne institucije“, kaže nam Sakib Kopić. Također Kopić nam je pojasnio da 116.000 eura koje Pjanić mora vratiti neće otići u Fortunu niti oštećenim radnicama nego novac ide federalnoj Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom. „Iako sada imamo 60-ak radnika koji su stekli uslove pa penziju, taj novac neće otići na njihovo uvezivanje staža nego u Agenciju i novac će otići na plače uposlenika, direktora te Agencije. Novac koji je opljačkan iz Fortune ide nekoj Agenciji. To je van svake pameti.“

Da stvar bude još gora, obespravljene radnice Fortune tvrde da osuđeni Safet Pjanić nije na izdržavanju kazne te da su ga vidjele kako dolazi u Fortunu i sastaje se sa stečajnim upravnikom Mehmedom Krainovićem. „On se šetka po Fortuni i iritira radnice koje već mjesecima spavaju u šatorima. Mi znamo kakvi se razgovori između njega i Krainovića vode, jer je Pjanić javno izjavljivao da novcem koji je stekao u Fortuni će kupiti Fortunu u stečaju da bude njegovo stopostotno vlasništvo“, kaže Sakib Kopić.

Radnice Fortune neće odustati od svoje borbe koja bi mogla biti i daleko radikalnija. Apeliraju da večina radnica nema od čega živjeti te da su na rubu egzistencije. Mišljenja su da je obraz pravosuđa u Tuzlanskom kantonu okaljan upravo na primjeru tvornice obuće „Fortuna“.

Zbog borbe za prava radnika voditelji Sindikata solidarnosti često su izloženi pritiscima

Sindikat solidarnosti – Trn Sindikatima BiH

05.05.2018 11:50
Slika
Za Radnički Univerzitet pisala Maja Nikolić

Mada nema izravnih fizičkih prijetnji, na Sindikat solidarnosti se vrše različiti pritisci preko pravosudnih institucija. Primjerice, prije nekoliko mjeseci Sakib Kopić i Enes Tanović, vođe Sindikata solidarnosti, uhapšeni su samo zato što su se nalazili ispred zgrade Suda u Tuzli gdje se već godinama okupljaju zajedno s obespravljenim radnicima kako bi upozorili na neadekvatan rad Suda i Tužiteljstva zbog dugotrajnih stečajnih postupaka.

Radnice tvornice obuće „Fortuna“ iz Gračanice, nakon što su prije više od godinu dana ostale bez posla i završile na ulici bez 17 godina uvezanog radnog staža, bitku bi mogle dobiti i iz nje izaći kao pobjednice. Naime, nakon što su, uz pomoć Sindikata solidarnosti ukazivale na ogroman kriminal koji se dogodio u Fortuni, Kantonalni sud u Tuzli je prije nekoliko dana to i potvrdio te osudio direktora ove tvornice Safeta Pjanića na pet godina zatvora jer je nekada uglednu tvornicu oštetio za 4, 5 miliona KM. Da su radnice i Sindikat solidarnosti bili upravu, priznao je Sudu i Safet Pjanić. 

Kada je Sindikat solidarnosti Tuzla osnovan 2014. godine, nakon masovnih protesta obespravljenih građana, on je tada bio jedina nada radnicima koji su godinama prava i potraživanja tražili na ulici. Sindikat su osnovali, jer, kako kažu, na Savez samostalnih sindikata se nisu mogli osloniti.

Sindikat solidarnosti nikada nije odustao od borbe za prava radnika pa svake srijede obespravljeni radnici prosvjeduju pred zgradom pravosudnih institucija u Tuzli. u Tuzlanskom kantonu donesen je zakon o zabrani prosvjeda pred institucijama pa tako građani svoje nezadovoljstvo mogu isticati udaljeni 500 metara, od institucije čijim su radom nezadovoljni i koju smatraju odgovornom za uništenje tvornica. Ovaj zakon donijela je Vlada Tuzlanskog kantona koju je tada, 2015. godine vodio Bego Gutić, a Skupština TK na čelu sa Senadom Alićem  zakon potvrdila.

U Sindikat solidarnosti odmah se priključilo nekoliko stotina radnika iz dvadesetak uništenih preduzeća. Osnivačka skupština održana je u maju 2014. godine na otvorenom jer radnici tada nisu imali adekvatan prostor. Zanimljivo da Sindikat solidarnosti vode obespravljeni građani Tuzlanskog kantona bez traženja članarine i svakodnevnom brigom za radnike koji su nakon privatizacije završili na ulici i bez ikakvih primanja. 

Četiri godine kasnije Sindikat solidarnosti i pored brojnih političkih pritisaka, a nerijetko je bilo i prijetnji, zaslužan je što su obespravljeni radnici nekoliko preduzeća ostvarili mirovinu. „Nas je jedino Sindikat solidarnosti podržavao i pomagao nam da ostvarimo prava. Nama 17 godina nije bio uvezan radni staž, bile smo na rubu egzistencije. Spavale smo pod šatorima ispred zgrade Vlade Federacije u Sarajevu. niti jedan nas Sindikat nije došao podržati niti nas pitati kako smo. Samo je Sindikat solidarnosti bio uz nas“, ispričala je radnica Borca iz Banovića Mihada Hrnčić te kaže da još uvijek nisu svi radnici Borca ostvarili mirovinu. Svi se sjećaju kako je mukotrpna borba radnica Borca bila prošle godine kada su danima spavae pred zgradom Vlade Federacije BiH kako bi se izborile za uvezivanje radnog staža. Jedini Sindikat solidarnosti je bio taj koji je u takvu borbu s njima ušao.

Najveći doprinos u osnivanju Sindikata solidarnosti dali su radnici Dite koji su čuvali svoju tvornicu od propasti. „Za Ditu smo se svi borili. Vjerujte, ja dolazim iz firme Polihem, ali uvijek sam naglašavao Ditu i borio sam se za Ditu. Nije mi bilo jasno kako u našoj državi ne može raditi čak ni tvornica deterđenata“, kaže nam Sakib Kopić. I zaista, uz svakodnevne borbe, Dita je pokrenuta u stečaju i radnici vraćeni na posao. „Priznao to neko ili ne, Sindikat solidarnosti je, bez lažne skromnosti, odigrao veliku ulogu u pokretanju Dite. Naravno, da su radnici Dite najzaslužniji jer su Ditu sačuvali od poptunog uništenja, ali oni su tada bili dio Sindikata solidarnosti.“

Od 2014. godine do danas Sindikat solidarnosti vodio je borbu za prava radnika tvornica: namještaja „Konjuh“ Živinice, „Borac“ Banovići, „Guming“ i mnoge tvornice. No, najveća zasluga za proglašenje neustavnosti zakona o stečaju, pripada upravo ovom malom sindikatu. Naime, Sindikat solidarnosti uz pomoć istaknutih pravnih stručnjaka podnio je apelaciju Ustavnom sudu Federacije BiH da je zakon o stečaju nepravedan jer radnicima se prema tom zakonu isplačuje tek osam plača iako im je poslodavac dužan više od njih pedeset. Također, prema isplatnom redu u Zakonu o stečaju, radnici su na posljednjem mjestu. Ustavni Sud takav zakon proglasio je neustavnim, nakon apelacije Sindikata solidarnosti koji se najvećim dijelom oslonio na profesora Zlatana Begića. Radnici sada konačno mogu tražiti da im se isplate sva dugovanja te da u isplatnom redu stoje na prvom mjestu. I Vlada Federacije BiH donijela je novi nacrt Zakona o stečaju kako bi bila implementirana presuda Ustavnog suda. „Mi kao mali sindikat uspjeli smo se zajedno s profesorom Zlatanom Begićem, Mahirom Mešalićem i Milanom Dunovićem izboriti za novi Zakon o stečaju. Iako su njih trojica iz jedne političke stranke mi kao Sindikat nismo niti u jednoj političkoj stranci. Svrstavaju nas u različite stranke, ali nemamo veze niti s jednom. Ova trojica ljudi dali su nam dali podršku u našoj borbi i pomogli nam“, kaže Sakib Kopić.

Vratit ćemo se na početak teksta i podsjetiti na gračaničku tvornicu obuće „Fortuna“. Naime, Sindikat solidarnosti godinu dana vodi bitku s institucijama ove zemlje kako bi se radnicama, od kojih mnoge imaju i više od 60 godina uvezao radni staž. Budući da im je posao u Fortuni jedini izvor primanja u porodici mnoge su primorane i dalje raditi, a priznaju da su već teško oboljele. „Iako je direktor Fprtune Safet Pjanić osuđen na pet godina zatvora i dužan je vratiti oko 116. 000 eura, mi smatramo da je takva presuda sramna. Zamislite da oštetite jednu firmu za milione maraka, a dobijete tako mizernu kaznu. Takva nagodba je sramna. Sud je, prema mom mišljenju, rekao građanima da se isplati otimati, uništavati, varati državu i radnike i pljačkati. I tu mizernu sumu novca koju Pjanić mora vratiti, ona neće ići radnicima Fortune kako bi se namirila dugovanja prema njima. Taj novac ide u Agenciju za nezakonito stečenu imovinu koji će potrošiti direktori te Agencije. Umjesto da se ta sredstva vrate u Fortunu, nažalost završit će negdje drugo“, upozorava Sakib Kopić i najavljuje nastavak borbe za prava radnika te će Sindikat solidarnosti tražiti ponovno pokretanje Fortune u stečaju. „Safet Pjanić jeste osuđen, ali samo za Fortunu. Znate li koliko je još pod firmi ili kćerki firme Fortuna?! Jako puno. Safet Pjanić je njihov vlasnik i nastavlja se bogatiti.“

Brojni su pritisci na rad Sindikata solidarnosti. Mada nema izravnih fizičkih prijetnji, na Sindikat solidarnosti se vrše različiti pritisci preko pravosudnih institucija. Primjerice, prije nekoliko mjeseci Sakib Kopić i Enes Tanović, vođe Sindikata solidarnosti, uhapšeni su samo zato što su se nalazili ispred zgrade Suda u Tuzli gdje se već godinama okupljaju zajedno s obespravljenim radnicima kako bi upozorili na neadekvatan rad Suda i Tužiteljstva zbog dugotrajnih stečajnih postupaka. „Taj sudski postupak je još u toku. Također, bivši premijer Tuzlanskog kantona Bego Gutić nas je nazvao kriminalcima, stranim špijunima, stranim plačenicima i rekao da smo mi oštetili firme za stotine hiljada maraka. Rekao je da posjećujemo seminare u inostranstvu te da nas obučavaju. Na zadnjoj Skupštini povjeritelja Fortune pokušali su nas izbaciti jer ako se bilo ko razumije u stečajne postupke nije dobrodošao na takve Skupštine, a radnike koji se ne razumije u stečajne postupke i nisu upoznati s pravima pokušava se zloupotrijebiti i navući na tanak led“, ispričao nam je Sakib Kopić i dodaje da se radnici u BiH ne mogu osloniti na savez samostalnih sindikata BiH. Kopić tvrdi da su u Savezu na čelnim pozicijama ljudi koji brinu isključivo o svojim ličnim interesima. „Vidjeli ste kako je kongres neslavno završio. Kada su vidjeli da neće proći njihov kandidat, napustili su Kongres kojeg su oni organizirali. Taj Sindikat je društvo dva ili tri lica. Zar nije van svake pameti da jedan čovjek koji je na čelu Sindikata na godišnjem nivou zaradi oko 50. 000 KM. Prema našim saznanjima tako visoka primanja su imali Bajramović i Šatorović. Nama često govore da smo mi politički sindikat. Jedno vrijeme su istraživali odakle nama novac za naše aktivnosti. A znate koliko su daleko išli? Toliko da su putem mailova tražili da se uđe u moje račune. A Ako želite biti član Saveza samostalnih sindikata morate plačati članarinu. U našem Sindikatu mi nikada nismo tražili od ljudi da plačaju članarinu. Mi se borimo tako što protestujemo i javno govorimo o kriminalu koji je učinjen u našim firmama“, rekao je Kopić i podsjetio na činjenicu da se Savez samostalnih sindikata nikada nije pobunio zbog zakona iz reformske agende. „Oni su aminovali Zakon o PIO-u prema kojem će većina radnika iz Realnog sektora imati minimalnu penziju. A koji se to Sindikat pobunio protiv Zakona o stečaju, a godinama se znalo da su radnici prema tom zakonu na posljednjem mjestu. Nije niti jedan. Nego tek kad je Sindikat solidarnosti osnovan krenuli smo u borbu protiv takvog zakona. Kada sam ja to rekao jednom sindikalcu iz Saveza, da su dopustili da radnicima bude isplačeno samo osam plača, a poslodavci su im dužni pedeset plača, on je meni rekao da je prvobitni pijedlog bio šest plača, ali da su se oni izborili za osam“, kaže Kopić.

Sindikat solidarnosti nastavlja borbu za obespravljene ljude. Prije nekoliko dana javnosti su predočili podatke da samo u Tuzlanskom kantonu se vodi 98 stečajnih postupaka. Većina ih traje već više od deset godina i vode ih uglavnom isti stečajni upravnici. Neki od stečajnih upravnika imaju više od 80 godina života, a na popisu stečajnih upravnika jedan od njih već odavno nije među živima.

Vijest

SLIJEDI LI RASPAD SAVEZA SINDIKATA RS

Stanje u SSRS -a

29.03.2018 18:49
Slika
Za Radnički Univerzitet pisao Erduan Katana

Sindikat uprave koncem februara donio je odluku da istupa iz Saveza sindikata RS (SSRS). Odluka je donesena na vanrednoj Skupštini ovog sindikata zbog, kako je saopšteno, narušenih odnosa u SSRS.

Odluke Vanredne skupštine sindikata uprave RS su nezakonite, nestatutarne i nelegitimne, ocijenjeno je u saopštenju Saveza sindikata Republike Srpske.

Kao glavni argument navedeno je da Sindikat uprave prilikom donošenja navedene odluke, nije poštovao proceduru, koja je morala prethoditi donošenju takve odluke propisano Statutom.

Očekivani rasplet

Odluka o izlasku iz Saveza  Srpska i nije bila veliko iznenađenje. Naime, članstvo drugog najvećeg sindikata unutar SSRS,  već duže vrijeme je iskazivalo nezadovoljstvo načinom na koji  predsjednica Ranka Mišić vodi ovaj Savez.

Već nakon  Šestog kongresa Saveza sindikata RS održanom u Tesliću  4. jula 2017. godine moglo se predvidjeti da će doći do raskola unutra najvećeg sindikata u ovom bh entitetu.

Predsjednik Sindikata uprave, Božo Marić, uoči Kongresa je  najavio da će ovaj granski sindikat napustiti Savez ako Ranka Mišić bude ponovo izabrana, tvrdeći da njena dugogodišnja “autokratska vladavina” sprečava reforme i urušava Savez.

Iako je kongres održan pod sloganom „Za solidarnost i jedinstvo, jako, jače, najjače“ to nije pomoglo Ranki Mišić, koja je po četvrti put izabrana za predsjednicu da očuva jedinstvo SSRS.

Delegati Sindikata uprave su napustili kongres nakon što je sa dnevnog reda skinut Prijedlog Statuta SSRS, na koji je ovaj sindikat uložio 26 amandmana.

Predsednik Sindikata uprave Božo Marić  nakon kongresa je izjavio  da će konačnu odluku o ostanku ili odlasku iz SSRS donijeti organi ovog sindikata. Ostanak  u Savezu uslovio je njegovom reformom i decentralizacijom.

„Nije u redu da se u Savezu odlučuje autokratski, niti da ista prava imaju sindikati sa nekoliko stotina članova i oni koji okupljaju hiljade radnika i pune kasu Saveza.

Kako reformi nije bilo  organi Sindikat uprave su u februaru donijeli odluku o istupanju iz Saveza.

Birokratizacija SSRS

Obrazlažući odluku o izlasku iz SSRS Marić je potvrdio da je najveći problem bio raspodjela novca od članarina.

„Javnost treba da zna  da se  Savez sindikata pretvorio u birokratski aparat sa više od pedeset zaposlenih u 15 sindikata. Na njihove plate godišnje se potroši oko 950 hiljada KM, od čega je do sada više od 20 odsto sredstava obezbjeđivao Sindikat uprave. Јednostavno mislimo da više nije moguće raditi na ovakav način“, kazao je Marić.

Kada je u pitanju način rada Ranke Mišić iz Sindikata uprave posebno su joj zamjerili što je u decembru prošle godine s Vladom RS potpisala memorandum o zajedničkim mjerama za period 2018-2020. godine, koji obuhvata mjere usaglašene između Vlade i Saveza sindikata, koje su u skladu sa Reformskom agendom i aranžmanima sa međunarodnim finansijskim institucijama.

Marić je tada naveo da je Mišić Predsjedništvo SSRS dovela pred "svršen čin”.

„ Umjesto konsultacija s predstavnicima granskih sindikata samo smo obavješteni da će memorandum biti potpisan bez jasnih garancija da će mjerama koje se trebaju provesti biti poboljšan položaj radnika, naveo je Marić.

Neohodno reformisanje

Izlazak Sindikata uprave iz Saveza sindikata RS otvorio je i pitanje da li je to početak kraja najvećeg sindikata u RS-u i da li bi za njegov opstanak valjalo prići radikalnijim unutrašnjim reformama?

O potrebi reformi pomalo su govorili i predstavnici nekih drugih sindikata. 

Dugogodišnji predsednik Sindikata tekstila, kože i obuće Danko Ružičić takođe smatra da su temeljne reforme Savezu potrebne.

„ Moramo drugačije urediti odnose između granskih sindikata i Saveza, odnosno rukovodstva, ali i odnose prema socijalnim partnerima, ako hoćemo efikasnu borbu za radnička prava“, rekao je  Ružičić.

U ovih mjesec dana ostale članice SSRS nisu se izjasnile o istupanju iz članstva Sindikata uprave. Jedini se oglasio generalni sekretar Saveza sindikata RS, Goran Stanković, koji je ocijenio da je odluka sindikata uprave iz SSRS avanturistička, nepromišljena i bez stavova sindikalnih organizacija i članstva, a Savez će nastaviti da radi u punom kapacitetu sa sindikatom uprave koji ostaje u njihovom sastavu.

Odmah po istupanju iz SSRS Sindikatu uprave je otkazna kancelarija koje je koristio u sjedištu Saveza u Banjaluci. Potom je SSRS Ustavnom sudu RS podnio inicijativu za ocjenu ustavnosti odluke Sindikata uprave o načinu prikupljanja članarine koja je donijeta na Skupštini tog sindikata kada i odluka o istupanju iz SSRS.

„Odluka o prikupljanju i raspodjeli članarine je između ostalog neustavna i nezakonita iz razloga što je u „Službenom glasniku Republike Srpske“ objavljena 06.03.2018.godine, a u Odluci se navodi da se primjenjuje od 01.03.2018.godine. Odluke i drugi pravni akti mogu stupiti na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“,  odnosno najranije 14.03.2018.godine.

Prema tome, Odluka je u suprotnosti sa članom 110 stav.1 Ustava Republike Srpske, kojim je propisano da akti ne mogu imati retroaktivno dejstvo“,  navodi se u ovom dokumentu.

Cijepa li se i “uprava”?

Kakva god bila odluka entitetskog Ustavnog suda ona  neće moći uticati na odluku članstvo Sindikata uprave da svoj put nastavi samostalno kao nezavisni sindikat koji ima svoj pravni subjektivitet upisan u registar u Osnovni sud u Banjaluci i Poreskoj upravi.

Sindikat uprava je već preselila u novi prostor za koji kažu da će ih koštati mnogo manje nego članstvo u Savezu. Naglašeno je i da će članstvo i dalje imati nesmetanu pravnu zaštitu,  putem advokatske kancelarije.

Međutim razlaz sa Savezom mogao bi stvoriti  probleme Sindikatu uprave kada je u pitanju reprezentativnost.

Iako Marić smatra da Sindikat uprave ima reprezentativnost u grani djelatnosti javne uprave sa više od 9.500 članova, takvog mišljenja nije i ministar rada i boračko-invalidske zaštitet RS Milenko Savanović.

„Sindikat uprave za nas još nije reprezentativan. To pitanje je definisano zakonom o radu.  Savez sindikata RS je većinski sindikat. Mi za sada radimo sa SSRS i on je za nas reprezentativni sindikat. Naravno ,  tu je i Konfederacija sindikata koja ima legitimitet reprezentativnosti.To što je Sindikat uprave izašao iz Saveza to je stvar odnosa koje oni treba da urede“, kazao je ministar Savanović.

Jedno od mogućih rješenja od kojeg, prema izjavama,  ne bježe ni u Sindikatu uprave je da će ovaj sindikat pristupiti Konfederaciji sindikata RS.

Kako Savez sindikata RS nema namjeru da ukine i svoj Sindikat uprave ovo bi moglo dovesti do podjela unutar članstva u javnoj upravi.

Vijest

Kongres podijelio i sindikat i radnike

Sindikat FBiH

19.03.2018 11:25
Slika
Za Radnički Univerzitet pisao Erduan Katana

Najveći sindikat u bosansko-hercegovačkom entitetu Federaciji BiH, Saveza samostalnih sindikata BiH, na 14. Kongresu održanom u Sarajevu 22. februara pokazao je duboku podijeljenost članstva oko daljeg djelovanja.
Kongres koji je i najviši organ Saveza samostalnih sindikata BiH ( SSS) se raspao, a novo rukovodstvo i novi predsjednik nisu izabrani. Kandidati za predsjednika SSS bili su predsjednika Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Selvedin Šatorović i predsjednika Nadzornog odbora Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira Redžo Kurić.

Od delegiranih 122 delegata sa pravom glasa, kongresu je prisustvalo 114. Nijedan od ova dva kandidata nisu dobili potrebna 62 glasa. U prvom krugu glasanja Kurić je dobio 61, a Šatorović 49 glasova delegata kongresa. Nakon objave rezultata prvog kruga dio delegata je napustio kongres tako da je u sali ostalo 70 delegata, a 82 su bila potrebna za rad i važeće odlučivanje.
Kongres može punovažno raditi i odlučivati ako mu prisustvuje dvije trećine ukupnog broja delegata Kongresa, a odluke Kongresa donose se većinom glasova ukupnog broja delegata.

Realni sektor, ili budžetski korisnici
Kongres sindikalista FBiH je propao kada rezultati nisu išli po volji aktuelnog rukovodstva, tvrdi jedan od učesnika Kongresa koji je želio ostati anoniman. Prema njegovom mišljenju do podjela u SSS je došlo zbog različitog gledanja ko treba da vodi sindikat u budućnosti, da li ljudi iz realnog sektora, odnosno privrede ili oni koji su bliži budžetskim korisnicima. Međutim, očigledno je da je i kod jednog dijela delegata koji su budžetski korisnici Kurić, koji dolazi iz Samostalnog sindikata šumarstva, bio bolja opcija, jer Kongres SSS čine 75 posto delegati budžetskih korisnika, a 25 posto ih je iz realnog sektora, kaže naš sagovornik.
Važno je naglasiti da rad kongresa nije bio javan. Medijima nije bilo dozvoljeno prisustvo, što čudi s obzirom da se predsjednik Saveza bira tajnim glasanjem.
U izjavi medijima nakon što je kongres ostao bez kvoruma i sam Kurić ocijenio je da je organizacija bila loša i da je kongres predugo trajao, više od 10 sati. „Ljudima je to dosadilo, to su ljudi radnici - ne mogu 10 sati sjediti, nisu političari. Ljudi su glasali, otišli i onda smo izgubili kvorum", naveo je Kurić.

Jedna od zamjerki delegata odnosi se i na činjenicu da kongres nije bio na adekvatan način pripremljen. „Kakav je to kongres ako za njega ne dobiješ radne materijale, ne znaš ko je predsjednik izborne komisije, ko je zapisničar? Ništa ne znaš.", podvukao je naš sagovornik.
Iako je bilo najavljeno da će se kongres nastaviti, a neki su očekivali da će se to desiti u narednih deset dana, još nema dogovora o datumu njegovog nastavka.
Do tada funkcije nastavljaju obavljati predsjednik i svi članovi organa izabrani na prethodnom kongresu. Raskol u sindikatu iskoristila je i Vlada Federacije BiH kako bi prolongirala razgovore oko najniže cijene rada i opšteg kolektivnog ugovora.

Politički utjecaj?
Aktuelno rukovodstvo nije dalo jasne odgovore šta se desilo na kongresu ali je putem saopštenja optužilo Vladu Federacije BiH da se miješa u izbor rukovodstva SSSBiH naglašavajući da je kandidat kojeg bi oni voljeli vidjeti na čelu SSS BiH Kurtić.
„ Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na čelu sa premijerom Novalićem, ne prestaje vršiti pritisak na Savez samostalnih sindikata BiH i nastavlja se miješati u izbor rukovodstva Sindikata. Kako im to nije pošlo za rukom na Kongresu, sada pokušavaju na sve druge načine, uključujući i blokadom rada Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH. Dokaz za to je i dopis koji su uputili predsjedavajućem ESV FBiH u kojem traže odlaganje sjednice Kolegija ESV zbog činjenice “da je u toku izbor rukovodstva Saveza samostalnih sindikata BiH te da su kongresne aktivnosti u tom smislu još uvijek u toku.” Nažalost, taj zahtjev je očigledno uvažen, jer smo 09.03.2018. obaviješteni da se sjednica Kolegija ESV, zakazana za 13.03.2018. godine otkazuje. Na taj način ulazimo u peti mjesec kako se ne održavaju sjednice ESV FBiH, iako je Poslovnikom predviđeno da se redovno održavaju.“, kaže se u jednom od saopštenja.
Rukovodstvo SSSBiH zbog ponašanja Vlada zatražilo je i pomoć od međunarodnih organizacija ( Međunarodne organizacije rada, Delegacije EU u BiH, Ureda visokog predstavnika u BiH, Međunarodne konfederacije sindikata i Evropske konfederacije sindikata).
Predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Selvedin Šatorović putem medija takođe je optužio savjetnike u kabinetu premijera FBiH za direktno miješanje u izbor predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH kazavši da su uništili radno zakonodavstvo i doveli radnike u FBiH na rub siromaštva.
Podjele radničkih vođa u ovom bh entitetu izašle su na vidjelo i kroz medije.
Pojedini sindikalci optužili su aktuelno rukovodstvo za zloupotrebe sredstava u prethodnom periodu.
Ekspert u Vladi FBiH za kolektivno pregovaranje Zlatko Hurtić gostujući na Radio Sarajevu rekao je da su ove optužbe apsurdne i smiješne te da umjesto da sazovu nastavak kongresa, u javnosti se plasiraju konstrukcije tome "kako se tobože Vlada FBiH, međunarodne instutucije, ambasade i ko već zna ko umiješao u izbor predsjednika sindikata na Kongresu ".

Glasanje
"Podsjećam da je 14. Kongres SSSBiH održan bez prisustva medija, a da se iz javnih istupa njegovih učesnika moglo saznati da je nakon prvog kruga glasanja bilo jasno da velika većina delegata želi promjenu rukovodstva na čelu sa Ismetom Bajramovićem i Selvedinom Šatorovićem. Da bi spriječili smjene Šatorović javno poziva delegate da napuste Kongres kako bi uništio kvorum što je izazavalo revolt među delegatima i otvoren sindikalni sukob koji traje do danas. Podsjećamo također da se radilo o tajnom glasanju na koje niko, pa ni Vlada FBiH nije mogla uticati, pa su optužbe ove vrste još apsurdnije. Također podsjećamo da je Glavni odbor SSS BiH izabrao Kurića kao legitimnog protivkandidata Šatoroviću, a ako su znali da se radi o kako oni kažu "vladinom poslušniku" postavlja se pitanje zašto taj izbor već tada nisu spriječili nego čak odobrili", izjavio je Hurtić.
 Hurtić je naveo i da se iz medija moglo saznati da je prije glasanja o izboru predsjednika Kongres velikom većinom odbio usvojiti i izvještaj o radu i finansijske izvještaje čime je jasno poslana poruka da je rukovodstvo Sindikata predvođeno Bajramovićem i Šatorovićem izgubilo podršku.
 "Umjesto podnošenja ostavki, dvojac Bajramović-Šatorović aktivirali su opciju miniranja Kongresa da bi između ostalog izbjegli odgovornost za rad čemu svjedoči i uporno odbijanje čak i pismenih poziva većine granskih sindikata da se Kongres nastavi, a kako saznajemo ovih dana se vrše i opstrukcije u radu Nadzornog odbora koji je zadužen da razmotri zloupotreba u trošenju članarine", kazao je Hurtić.
Radnici, kolateralna šteta
I pojedini delegati smatraju da se ovdje više radi o zaštiti ličnih interesa nego o nekoj brizi za radnička prava.
„ Aktuelno rukovodstvo očigledno želi da na čelu SSS bude Šatorović. To i ne čudi jer predsjednik SSS ima velika primanja. Sadašnji predsjednik Ismet Bajramović prima platu od 3750 KM , ima auto, isto ko premijer. Ne može on štiti interese radnika“, smatra Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata DITA iz Tuzle.
Raskol u sindikatu iskoristili su i poslodavci da otkažu razgovore o opštem kolektivnom ugovoru kao temeljnom aktu iz radno-pravnog zakonodavstva koji je važio do 2017 godine. U Federaciji BiH dvije godine od usvajanja novog zakona o radu potpisano je samo 11 granskih kolektivnih ugovora, od kojih je polovina potpisana sa nadležnim ministarstvima, odnosno Vladom kao poslodavcem
Ovaj sukob bi prema ocjenama jednog dijela sindikalaca mogao dovesti i do podjele SSS BiH. Predstavnici realnog sektora kažu da ako ovakvo stanje potraje da će se oni izdvojiti iz SSSBiH, tako da bi u njemu onda ostali samo budžetski korisnici. I dok se sindikalci sve više dijele, s obzirom na slične u entietu RS, radnicima ostaju njihovi problemi, ne postojanje opštih kolektivnih ugovora koji bi ima garantovao mimimum prava, male plate, slaba zaštita na radu, teško sindikalno organizovanje u privatnim firmama itd. S druge strane entitetske vlade sve se bolje slažu, pa je radno zakonodavstvo skoro identično u oba bh entiteta.

Vijest

Gordana Katana: Šta radnicima donosi restruktuiranje Željeznica RS?

Samo nekoliko dana nakon okončanog štrajka glađu preminuo je Čedomir Knežević. Zbog lošeg zdravstvenog stanja Knežević se obratio ljekaru nakon prestanka štrajka. Na pregledu je konstatovano da postoje ozbiljni srčani problemi, ali nije mogao nastaviti liječenje jer mu zdravstveno osiguranje nije bi

17.11.2017 10:49
Slika
Željeznice već godinama posluju s gubitkom pa je prema podacima Banjalučke berze akumulirani gubitak, zaključno s trećim kvartalom ove godine, dosegao iznos od 91,6 milion KM ( 45,4 miliona eura). Kreditno zaduženje ovog preduzeća je 130 miliona KM, dug Poreskoj upravi 44 miliona, radnicima po osnovu nezakonito umanjenog toplog obroka i naknada za prevoz se duguje 22 miliona KM. ( Podaci ministarstva saobraćaja i veza RS). Istovremeno Vlada na godišnjem nivou ŽRS subvencionira s 25 miliona KM i s tom praksom bi se trebalo prekinuti nakon što bude usvojen plan restruktuiranja.

Od dolaska na vlast koalicije SNSD, DNS i Socijalistička partija (2006. godina) ŽRS postale su mjesto političkog uhljebljavanja radnika. Predsjednik Sindikata radnika u transportu ŽRS-a Zlatko Marin ukazuje da su u radni odnos primani administrativni radnici dok je iz godine u godinu smanjivan broj izvršnog osoblja. O tome svjedoče i podaci da se uprava ŽRS-a odlučila na zatvaranje pojedinih manjih sekcijskih stanica, kako bi osigurala dovoljan broj izvršnog osoblja u većim stanicama poput Banja Luke i Doboja.

Radnici „glavna smetnja“

"Željeznice RS-a moraju povećati prihode i smanjiti rashode, a najveći trošak je radna snaga koja opterećuje ovo preduzeće", saopštio je ministar saobraćaja i veza RS Neđu Trninić. Trninić je član DNS-a kojoj su u raspodjeli „izbornog plijena“ na upravljanje predate ŽRS i čiji kadrovi rukovode tim javnim preduzećeme. Iako se Trninić tvrdi „da u ŽRS nije bilo političkog zapošljavanja“ Marin pita od kuda se onda pojavio višak radnika.

"Zapravo nemamo mi višak radnika, nego višak neradnika, političkih uhljeba koji ne obavljaju izvršne poslove", ističe Marin.

Prema planu restruktuiranja u periodu 2017.- 2021. godine ŽRS planiraju da za hiljadu radnika smanje broj zaposlenih. Dio njih, nakon što je Narodna skupština RS u septembru ove godine usvojila izmjene Zakona o Željeznicama, ostvarit će pravo na penziju ukoliko ima 40 godina staža bez obzira na starosnu dob. Ostali bi, sredstvima kredita Svjetske banke, trebali ući u program socijalnog zbrinjavanja, odnosno dobiti otpremnine zavisno od godina rada prevedenih u ŽRS-u prije nego budu upućeni na zavode za zapošljavanje.

Radnici ŽRS-a najmanje su plaćena radna snaga u nekom od javnih preduzeća u ovom bh. entitetu. Tako čak 30 posto njih ima platu nižu od najnižeg, garantivanog ličnog dohotka u RS-u koji je za ovu godinu iznosio 395 KM, pa im se shodno odredbama Zakona o radu doplaćuje ta razlika.
I dok se čeka početak restruktuiranja za radnike ŽRS-a ističe bez sumnje najteža godina, koju su obilježili protesti održani u proljeće ove godine i dva štrajka glađu najhrabrijih među njima. Razlog i protesta i štrajka glađu bile su neisplate naknada po osnovu toplog obroka i prevoza, te nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje. Naime, ŽRS su niz godina nisu izmirivale obaveze prema fondu zdravstvenog osiguranja, zbog čega su potpisale reprogram za izmirenje tih dugovanja. Sada se taj dug vraća preko leđa radnika. Naime, iako svakog mjeseca poslodavac vrši uplatu dooprinosa za zdravstveno osiguranje tak novac odlazi u vraćanje ranijeg duga, pa radnici ne mogu ostvariti pravo na liječenje kako za sebe tako i članove svojih porodica.

Štrajk glađu

U drugi ovogodišnji štrajk glađu u septembru je stupilo 12 radnika ŽRS. Zahtjev je bio isplata zaostalih dugovanja po osnovu naknada za topli obrok, prevoz te ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu. Podrška preko tri hiljade njihovih radnih kolega je izostala, a štrajk su prekinuli tek nakon što se u cijeli slučaj umiješao predsjednik RS Milorad Dodik. I naložio upravi ŽRS-a da izmiri zaostala potraživanja.

Za štrajk glađu radnici su se odlučili kao najradikalniji vid borbe za ostvarivanje svojih prava i to koristeći nedorečenosti Zakona o radu RS, koje su im i garantovale legalnost istog. No tumačenja uprave ŽRS-a i nadležnih inspekcijskih organa su bila drugačija. Protiv štrajkača pokrenut je disciplinski postupak, a prije nego je i okončan za „ nezakonit izostanak s posla“ materijalno su kažnjeni. Plate za septembar umanjene su im za 200 KM. Tako je nakon što mu je odbijena rata kredita Đuđo Mijatović primio iznos od 1,67 KM.

Samo nekoliko dana nakon okončanog štrajka glađu preminuo je Čedomir Knežević. Njegove kolega navode da je, bez izvršene obdukcije, konstatovano da je uzrok smrti plućna emobolija. Pojašnjavaju da se zbog lošeg zdravstvenog stanja Knežević obratio ljekaru nakon prestanka štrajka. Na pregledu je konstatovano da postoje ozbiljni srčani problemi, ali nije mogao nastaviti liječenje jer mu zdravstveno osiguranje nije bilo uplaćeno.

Mobing i sankcionisanje sindikalnih aktivista

Štrajkači glađu upozoravaju da su nakon povratka na posao izloženi svakodnevnom šikaniranju od strane svojih rukovodilaca. – Premještaju nas iz jedne u drugu radnu jedinicu, kontrolišu svaki korak, svaku rečenicu koju izgovorimo, navodi Ristić Slavko.

Uprava ŽRS u cilju preduprjeđivanja bilo koje vrste sindikalnog djelovanja nakon štrajka glađu odlučila se napraviti i svojevrstan presedan. Tako je predsjedniku Sindikata radnika u transportu i jednom od štrajkača glađu Zlatku Marinu jeddnostarno raskinula ugovor o sindikalnom djelovanju. S pozicije predsjednika sindikata ga ne mogu smijeniti, jer su ga birali radnici, ali ovim korakom su mu i te kako ograničili mogućnost djelovanja. Obrazloženje za ovu odluku uprave su „javna istupanja Marina u kojima je kritikovao stanje u ŽRS-u“.

Svaki oblik međusindikalne solidarnosti unutar samog preduzeća je, na žalost izostao. Naime u ŽRS-u djeluje čak osam sindikata. Neki od njih su nezavisni, drugi djeluju u okviru Saveza sindikata RS, a treći su članovi Konfederacije sindikata RS. Svi pokušaji da se na nivou kompanije organizuje krovna sindikalna organizacija do sada su ostali bezuspješni. Razlog tome, navodi Marin jeste činjenica da je u pojedinim sindikatima preko 60 posto radnika koji su na posao primljeni na osnovu partijske pripadnosti. Oni se nadaju, da će u okviru restruktuiranja sačuvati radan mjesta iako ih je većina zaposlena u administrativnim službama ŽRS-a.

„Socijalna projekcija“

Kao uvod u restruktuiranje uprava ŽRS-a u saradnji s Vladom RS sačinila je „Socijalnu projekciju“ posljedica samog restruktuiranja.

Iako je riječ o obimnom dokumentu u njemu se navodi niz pokazatelja koji se tiču stanja zaposlenosti u RS-u, zakonskih odredbi koje se odnose na programe socijalnog zbrinjavanja radnika, ali se suštinski ne dotiču pitanja šta će biti sa radnicima koji ostanu bez posla.

FABRIKA

Radni odnos nikada nije bio odnos jednakih

 

07.09.2017 20:41
Slika
Preuzeto sa www.masina.rs

O učincima važećeg Zakona o radu najbolje govori talas štrajkova koji se trenutno širi Srbijom. Povodom treće godišnjice od usvajanja ovog zakona osvrćemo se na njegove uredbe koje su postavile okvir za materijalno i socijalno nezadovoljstvo.

Kada se analiziraju zakoni kojima su bili regulisani radni odnosi tokom poslednjih decenija prošlog veka, može se lako primetiti da se oni u mnogim rešenjima suštinski ne razlikuju od današnjeg Zakona o radu. Neka prava su čak bila garantovana i u manjem obimu nego po sadašnjem zakonu (na primer, minimalno trajanje godišnjeg odmora od 18 dana, duže puno nedeljno radno vreme od 42 sata). Više se, naravno, pazilo na dobrobit i zbrinjavanje radnika u slučaju prestanka radnog odnosa bez njegove krivice. Kao iz bajke deluje odredba člana 21. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa iz 1989. godine da je minimalni iznos otpremnine u slučaju prestanka potrebe za radom – 24 lična dohotka. Da bi danas ostvario približan iznos takve otpremnine, zaposleni bi pre otkaza morao da radi kod poslodavca – 72 godine. Danas možemo samo da zamislimo detaljan disciplinski postupak, pa još uz to i dvostepen, kakav je bio u ono vreme, a kako najviši standardi zaštite prava i danas nalažu da bude uređen (a nije tako uređen, ni približno).

Ekstremnih razlika u tim propisima u odnosu na današnje vrste osnovnih prava iz radnog odnosa međutim – nema. Radni odnos je zadržao konture koje su tada normirane, jednostavno pre svega zato što ti elementi odgovaraju pojmu radnog odnosa kako je on shvaćen u ogromnoj većini država sveta. Postavlja se onda pitanje kako smo od „udruživanja rada“ iz osamdesetih godina XX veka došli do udružene bede radnika u drugoj deceniji XXI veka?

IZ ARHIVA

Slika 60
Slika 59
Slika 58

Fabrika

Intervju sa Fadilom Novalicem: Ne namjeravam odustati

24.06.2017 18:38
Slika
Preuzeto sa www.oslobodjenje.ba

Gospodine Novaliću, da li je vrijeme da napustite premijersku funkciju? Pala su dva bitna izvještaja iz 2016. godine, o radu Vlade FBiH i o izvršenju budžeta, reformski zakoni teško prolaze, probijaju se skoro svi rokovi za provedbu zadataka iz Reformske agende, a činjenica je da pljušte negativne kritike skoro poslije svakog Vašeg javnog istupa...

- Više nego očigledno je da je kampanja pred izbore planirane za slijedeću godinu već uveliko počela. Prve njene žrtve su neki od reformskih zakona, kao što je Zakon o PIO, ali i dva izvještaja koje ste pomenuli. I mi sad imamo dvije mogućnosti. Da se u tu kampanju uključimo, krenemo u smjene i ostavke i na taj način potpuno blokiramo Federaciju BiH ili da postupimo odgovorno i nastavimo s realizacijom mjera iz Reformske agende.

Svjestan sam da je prvo rješenje možda jednostavnije, no za građane Federacije BiH sigurno puno gore. Zato ne namjeravam odustati. Istina je da provedba zadataka teče sporije nego što bih želio, ali ohrabruju me rezultati koje postižemo čak i uprkos svakojakim opstrukcijama.
Iskreno, da li ste se dosad ikad pokajali što ste se prihvatili ovog posla? Bili ste predstavljeni kao uspješan privrednik, znači državna plata Vam nije trebala, a do premijerske funkcije niste gradili karijeru u SDA. Šta je Vaš interes da sjedite na vrućoj premijerskoj funkciji? Neki kažu da ste zainteresovani samo za namjensku industriju?

- Ovog posla sam se prihvatio jer sam želio moje iskustvo iskoristiti da pomognem u pokretanju ekonomskog oporavka Federacije BiH. Istina je da sam se ostvario kao poslovni čovjek i mislim da je sad moja patriotska obaveza da svoje znanje stavim na raspolaganje državi. Vjerujte mi da se nisam pokajao čak u onim najtežim trenucima kad su protiv mene vođene dobro osmišljene kampanje i kad sam bio meta opozicije i javnosti. Posao premijera sigurno nije lagan i nije jednostavno nositi se sa njegovim svakodnevnim izazovima, no velika je čast raditi za građane ove zemlje i veliko je zadovoljstvo posmatrati rezultate koje postižemo.
Vezano za namjensku industriju i njene rekordne uspjehe, nisam samo ja zaslužan, moram istaći ogromno zalaganje ministra Nermina Džindića (federalni ministar energije, rudarstva i industrije; op. a) i njegov tim koji su napravili i prave sjajne rezultate iz godine u godinu.

Znate li da se po kuloarima priča da će u predizbornoj kampanji za neuspjeh ove Vlade okriviti Vas, da će čak i iz Vaše stranke upirati prstom na Vas?

- Zaista nemam vremena da se bavim kuloarskim pričama niti mislim da možemo govoriti o tome da je Vlada Federacije BiH doživjela neuspjeh. Znam da je SDA prepoznala moja postignuća, vidite uostalom da predsjednik Izetbegović (Bakir, lider SDA; op. a) uvijek rado ističe u svojim intervjuima rezultate koje smo postigli, tako da mislim da slične priče nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti.

Kako odgovarate na optužbe da građani Federacije BiH dosad ne osjete nikakve konkretne rezultate reformi koje radi Vlada na čijem ste čelu?

- Odgovarao bih na optužbe građana, no ovu vrstu optužbi najčešće plasiraju pojedini opozicioni političari koji nemaju pojma kako žive i šta misle građani ove zemlje, jer su oni sami obezbijedili svoju egzistenciju, nikad u životu nisu zaradili ni marke van budžeta i danas imaju višak slobodnog vremena da se preko društvenih mreža lažno predstavljaju kao glasnogovornici običnih ljudi.
Ja, za razliku od njih, znam odlično kako žive prosječni građani ove zemlje jer sam sve do marta 2015. godine svaki dan radio isključivo sa njima. Oni, moji bivši radnici - možete ih slobodno pitati – ali i kolege poslodavci, vide promjene.
Svjestan sam, naravno, da rezultati ne dolaze preko noći, no bitno je da budu održivi i da moji nasljednici – za razliku od mene – ne počinju mandat s praznim budžetom, zaostalim zakonodavstvom i radnicima na ulicama.
Možete li objasniti u čemu je problem: Vlada jednoglasno utvrđuje akte koji kasnije nemaju prolaznost ni kod parlamentarne većine? Zašto ministri iz SDA, HDZ-a BiH i SBB-a imaju jedinstven stav oko kojeg se kasnije svađaju parlamentarci iz tih istih stranaka?
- To je pitanje za predstavnike stranaka zašto ne podržavaju sopstvene ministre i ponekad se igraju opozicije. Djelimično sam na to pitanje već odgovorio: mislim da je na djelu preuranjena predizborna kampanja, no ne bih želio da govorim u ime drugih.
Svakako dobro ste primijetili da je Vlada Federacije BiH složna, da nema među nama nikakvih nepotrebnih rasprava i da smo uspjeli stvoriti pravi tim koji mislim da je svijetla tačka u političkom životu Federacije. Mi zaista radimo naš posao, trudimo se da iz naših kancelarija izađu što kvalitetniji zakoni i da na najbolji mogući način riješimo probleme građana.

Kako Federacija stoji finansijski?

- Mislim da je najbolji odgovor na to pitanje podatak koji je prošle sedmice predstavila ministrica finansija Jelka Milićević. Budžet Federacije BiH je u prva tri mjeseca ove godine ostvario suficit od preko 14 miliona KM i mi smo u suficitu prvi put od 2005. godine!
Još jedan podatak koji opovrgava često plasiranu tezu u medijima da je Federacija BiH u finansijskoj “dubiozi” tiče se vanjskog i unutrašnjeg duga. Dakle, mi smo najmanje zadužena država u regiji s daleko najboljom strukturom duga u kojoj dominiraju izuzetno povoljni krediti međunarodnih organizacija dok su skupa dugovanja kod komercijalnih banaka marginalna pojava.

U našem budžetu, nažalost, još dominira socijalna komponenta, ali mislim da uz ovakve pozitivne ekonomske pokazatelje možemo računati da ćemo u narednih nekoliko godina uspjeti da povećamo njegov razvojni dio.

Hoćete li našim čitaocima nabrojati bar pet dobrih rezultata Vlade FBiH na čijem ste čelu?

- Mogao bih ih nabrojiti puno više, no među pet najznačajnijih rezultata koje će iza sebe ostaviti ova Vlada posebno bih istakao stabilizaciju Penzionog fonda, usvajanje novog Zakona o radu koji ispunjava sve evropske standarde, konačno rješavanje sudbine velikog broja firmi iz Tuzlanskog kantona koje smo već navikli zvati “propalim preduzećima”, pa i brojne pozitivne statistike, prije svega rast BDP-a i prvi nakon rata rast broja zaposlenih.

Fabrika

Fabrika deterdženata Dita iz Tuzle prodata kompaniji Bingo

19.04.2017 16:00
Slika
Fabrika deterdženata Dita iz Tuzle prodata je danas kompaniji Bingo, ekskluzivno saznaje Faktor. Prodaja je obavljena sistemom slobodne pogodbe, a odbor povjerilaca Dite, koja je u stečaju, donio je odluku koja je prihvaćena u Općinskom sudu Tuzla. – Odbor povjerilaca prihvatio je ponudu kompanije Bingo d.o.o. u iznosu od 7.673.000 KM. Kupovinom se Bingo d.o.o. obavezao da će ostaviti svih 75 radnika koji trenutno rade i nastaviti proizvodnju – rekao je za Faktor Almir Bajrić, rukovodilac Ekonomsko-finansijske službe Fabrike deterdžanata Dita. Novcem od prodaje bit će uvezan kompletan radni staž svih radnika Dite, potvrdio je Bajrić, kako ovih koji trenutno rade, tako i onih koji više nisu uposleni u ovoj fabrici detrdženata. – Bit će dovoljno novca za isplatu onih u višem isplatnom razredu po Zakonu o stečaju FBiH, a to znači i da će radnici dobiti i osam zaostalih plaća. Razlučni povjerioci, odnosno banke Raiffeisen, Bora Banja Luka i Intesa San Paolo su se odrekle dijela potraživanja da bi se mogle izmiriti obaveze ka Fondu PIO/MIO – navodi Bajrić. On dodaje da će za ostale isplate razrede u stečaju postati između 200 i 300 hiljada KM. Do sada je bilo sedam javnih poziva za prodaju Dite, ali su svi okončani bezuspješno. Da bi Bingo definitivno preuzeo upravljanje fabrikom, potrebno je da uplati novac, a rok za to je 30 dana te da nakon toga prihvati i sve obaveze iz ugovora.
Preuzeto sa: http://tuzlanski.ba/ekonomija/fabrika-deterdzenata-dita-iz-tuzle-prodata-kompaniji-bingo/

Zabava/ Kultura

Izlet u Mostar

12.04.2017 20:41
Slika
Postoji interesovanje i volja da se organizuje izlet u Mostar, koji će se najvjerovatnije desiti 13. ili 20. maja (subota), uglavnom između 1. Maja i početka Ramazana. Karta će koštati oko 20 KM, a spisak za zainteresovane ćemo ostaviti na portirnici. Razmislite, nagovorite se, ostavite koju markicu u džepu i vidimo se u Mostaru.

 

Sve detaljnije informacije postavit ćemo ovdje, na isto mjesto, naknadno i blagovremeno.

                                                                                           Radnici i RU

Zabava/ Kultura

Otvorena učionica

12.04.2017 20:32
Slika
Naredna Otvorena učionica sa prof. Zlatanom Begićem na temu neustavnih odredbi zakona o stečajnom postupku, apelaciji Ustavnom sudu i drugih usko vezanih zakona,  bit će održana 15. aprila (subota) u 18:00h u prostorijama Međunarodne galerije portreta. Svi zainteresovani su pozvani na druženje, učenje i razgovor.

Fabrika

Fabrika Konjuh u potrazi za partnerom koji će kupiti fabriku i nastaviti s proizvodnjom

12.04.2017 20:28
Slika
Preuzeto sa www.klix.ba

Delegacija Vlade Tuzlanskog kantona danas je posjetila fabriku namještaja Konjuh u Živinicama i pozvala građane da kupovinom namještaja pomognu stabilizaciji poslovanja nekadašnjeg giganta.
Uprkos stečaju, "Konjuh" je od oktobra prošle godine nastavio s proizvodnjom, a u fabrici trenutno radi 27 radnika koji izrađuju namještaj za učionice, kancelarije i domove.

"Ono što me raduje jeste da se povjerenje kupaca polako vraća u Konjuh. Od stečajnog upravnika smo čuli da se stari strateški partneri sa kojima je Konjuh već radio polako vraćaju. Već su dogovoreni i određeni poslovi. S druge strane, tu smo i da vidimo kako i na koji način doći do strateškog partnera koji bi preuzeo Konjuh jer rješenje nije pokretanje proizvodnje u stečaju, to može biti privremeno. Krajnji naš cilj je zajedno sa stečajnim upravnikom sa organima stečajnog postupka, povjeriocima i skupštinom da pokušamo doći od strateškog partnera koji bi kupio Konjuh i zadržao proizvodnju", rekao je Bego Gutić, premijer Tuzlanskog kantona.

Fabrika

Suđenje bivšim direktorima Dite: Naloženo dodatno vještačenje poslovanja

12.04.2017 20:25
Slika
Preuzeto sa www.klix.ba

Na suđenju bivšim direktorima Fabrike deterdženata Dita za zloupotrebe položaja, Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Tuzli odobrilo je zahtjev tužilaca da se izvrši dodatno vještačenje povrata robe iz kompanije Lora upućene Diti.
Tužilac Kenan Balić zatražio je da se izvrši dodatno vještačenje povrata robe koju je potpisao optuženi Adnan Džidić za 2014. godinu.

“Također, tražimo vještačenje povrata robe koju su potpisale druge osobe prije Džidića, te koliko je vraćene robe Lora platila Diti”, rekao je Balić.

Vještaci Lejla Hadžić i Mirza Halilović su prethodno na suđenju Abdulahu Šahmanoviću i Adnanu Džidiću, bivšim direktorima Fabrike deterdženata Dita, iznijeli nalaz vještačenja povrata robe iz sarajevske kompanije Lora upućene tuzlanskoj Diti.

Zabava/ Kultura

Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća - između realnosti i vizije

01.04.2017 13:50
Slika
U periodu od 21. - 22.03.2017. članovi incijative Radnički Univerzitet posjetili su bihaćki simpozij pod naslovom „Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća - između realnosti i vizije“. Dvodnevni skup ponudio je prisutnima nekoliko predavanja, okrugle stolove, umjetničku izložbu, a u postprodukciji realizirani su video prilozi u saradnji sa Udruženjem Abc.ba iz Bihaća i Gradskom galerijom Bihać. Simpozij je otvoren predavanjem Borisa Budena - "Umjetnost i društvo u neovernakularnoj kulturi", u Gradskoj galeriji u Bihaću. Buden je kroz primjere jezika u užem i širem kontekstu ukazao na kompleksnost vremena i prostora unutar kojeg živimo. Budenovo predavanje otvorilo je niz pitanja na kojima prisutni aktivisti kontinuirano rade - Što još pod uvjetima neovernakularne kulture znače pojmovi kao kulturna baština, kulturna historija i kulturni identitet? Imaju li lokalni kulturni narativi uopće još veze s globalnim kulturnim procesima? Može li se sjećati lokalno, a živjeti globalno? Nakon Budenovog predavanja održan je okrugli sto pod nazivom "Kulturni aktivizam u postindustrijskom kontekstu", u kojem su učestvovali aktivistica i osnivačica Udruženja "Akcija" iz Sarajeva Aida Kalender, umjetnik i aktivista iz Sarajeva Damir Nikšić i profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Jasmina Husanović, ujedno i članica inicijative Radnički Univerzitet. U ovom panelu predstavljeni su ključni projekti na polju aktivizma u Bosni i Hercegovini iz zadnjih nekoliko godina. Drugi dan simpozija počeo je u prostorijama nekadašnjeg tekstilnog kombinata "Kombiteks" sa predavanjem njegovog stečajnog upravnika Šefika Smlatića, pod nazivom “Kombiteks - iizmeđu prošlosti i nade", i predavanjem "Dizajnerska produkcija u bihaćkim preduzećima u vremenu socijalizma", profesora Irfana Hošića. Ova dva predavanja okupila su, pored studenata Tekstilnog odsjeka, i studente Odsjeka za bosanski jezik i književnost Univerziteta u Bihaću, a u drugom dijelu predavači Amir Husak sa The New School iz New Yorka i Hajrudin Hromadžić sa Sveučilišta u Rijeci poveli su studente na sesiju predavanja održanim u napuštenim i devastiranim prostorijama tvornice.

Simpozij u Bihaću bio je odlična prilika za umrežavanje i razmjenu iskustava sa terena, iskustava aktivista angažiranih u društvenom prostoru te otvorio vrata za dalju suradnju aktivista Tuzle, Bihaća, Sarajeva, Banja Luke te aktivista iz regiona.

U narednom periodu incijativa Radnički Univerzitet, u sklopu projekta “Re-Imagining the Justice with Workers” nastaviti će saradnju sa Bihaćem i Banja Lukom, te planira niz radionica i intenzivnih seminara na temu društvene pravde, odgovarajući na pitanja : Šta je privatizacija?, Kako danas pričati o društvenom dobru?. Cilj intenzivnih seminara jeste ponuditi nove modalitete zajedničkog rada društvenih aktera uvodeći novu sintagmu – Fabrika = Univerzitet.

NAGRADNA IGRA-REKLAMA ZA DITU

 

21.02.2017 11:27
Slika


Radnički univerzitet poziva sve zainteresirane da se uključe u nagradnu akciju pravljenja reklame za Ditine proizvode. Reklama može biti u formi videa, fotografije, pjesme ili umjetničke instalacije a stavlja se na facebook stranicu Radničkog univerziteta. Reklama sa najvećim brojem "lajkova" osvaja prvu nagradu u novčanom iznosu od 150 KM a reklama sa drugim najvećim brojem "lajkova" osvaja poklon bon Ditinih proizvoda u vrijednosti od 50 KM.

Nagradna akcija traje do 31. marta 2017.

Poziv na Otvorenu radionicu "Dizajn i kriza"

 

21.02.2017 11:09
Slika

Javno predavanje dr.sc. Irfana Hošića

 

 

DIZAJN I KRIZA: INTERVENCIJE U AKADEMIJI I ZAJEDNICI

 

Nastavni kolegij Dizajn i kriza, koji se realizira na Tekstilnom odsjeku Univerziteta u Bihaću (ljetni semestar 2016/17.), predstavlja laboratorijski prostor produkcije novih društvenih vrijednosti, afirmacije ideje dizajna, umjetnosti i socijalnog eksperimenta u novonastalom postindustrijskom društveno-ekonomskom ambijentu.

 

Kolegij pokušava istražiti razvojnu nit dizajnerske produkcije počev od kasnog socijalizma SFR Jugoslavije do postsocijalističkog prekarijata – od osamostaljenja Bosne i Hercegovine do danas – sa laganim fokusom na industrijsku tradiciju Bihaća i bihaćke regije.

 

Dizajn i kriza uspio je do sada animirati lokalne aktiviste, nevladin sektor, lokalnu zajednicu, umjetnike i dizajnere, da osmisle novu strategiju djelovanja, saradnje i oblikovanja novih društvenih vrijednosti angažovanog socijalnog senzibiliteta.

 

Dizajn i kriza je jedan od dvanaest pobjedničkih projekata u okviru nagrade Patterns Lectures koju već gotovo cijelu deceniju dodjeljuju austrijski Erste Stiftung i WUS Austria.

 

Javno predavanje se održava u četvrtak, 23.2.2017. u 16:00 u Američkom kutku Narodne i univerzitetske biblioteke “Derviš Sušić”.

Dr.sc. Irfan Hošić je historičar umjetnosti zaposlen kao docent na Tekstilnom odsjeku Univerziteta u Bihaću. Polje njegovog istraživanja je savremena bosankohercegovačka umjetnost, te umjetnost, arhitekura i moda iz šireg konteksta u prizmi krize. Do sada je objavio knjigu Iz/van konteksta. Ogledi i kritike iz umjetnosti, arhitekture i mode (Connectum, Sarajevo 2013.).


Šta drugi pišu

Ko je kupio imovinu Livnice čelika Tuzla?

tuzlanski.ba

02.03.2017 17:10
Slika
Danas je u medijima objavljena informacija kako je na šestom usmenom nadmetanju u Općinskom sudu Tuzla prodata imovima Livnice čelika Tuzla ali da će ime kupca biti poznato u narednih mjesec dana do kada je i rok za uplatu novca. Početna cijena imovine Livnice čelika Tuzla što uključuje i zemljište ukupne površine 33.751 metar kvadratni, ne veoma atraktivnoj lokaciji u Tuzli u ulici Bosne Srebrene iznosila je 10.811.161 KM. | Preuzeto sa: http://tuzlanski.ba/ekonomija/otkrivamo-ko-je-kupio-imovinu-livnice-celika-tuzla-za-skoro-14-miliona-km/

Bez plate 30 mjeseci - Radnici KHK Lukavac stupili u štrajk

Tuzlanski.ba

21.02.2017 07:11
Slika
Radnici KHK d.d. Lukavac 30 mjeseci su bez plata, staž nije uplaćen od 2010. godine, nemaju topli obrok, prevoz, rade u hladnim prostorijama bez ikakvih uslova za rad. A većinski vlasnik firme GIKIL je upravo KHK d.d. Lukavac, kao suosnivač firme. Nebriga Vlade i menadžementa KHK d.d. Lukavac kao i osnovane firme GIKL dovela je radnike u bezizlaznu situaciju, navodi se u saopćenju. | Preuzeto sa: http://tuzlanski.ba/infoteka/bez-plate-30-mjeseci-radnici-koksno-hemijskog-kombinata-lukavac-stupili-u-strajk/
| Preuzeto sa: http://tuzlanski.ba/infoteka/bez-plate-30-mjeseci-radnici-koksno-hemijskog-kombinata-lukavac-stupili-u-strajk/

Život u Titovoj SFRJ - Kad je radnik bio gospodin

Tuzlanski.ba

20.02.2017 19:18
Slika
Historija govori da radnici nikada u praksi (bar u to vrijeme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u samoupravnoj Jugoslaviji. | Preuzeto sa: http://tuzlanski.ba/oko-nas/region/zivot-u-titovoj-sfrj-kad-je-radnik-bio-gospodin-video/http://tuzlanski.ba/oko-nas/region/zivot-u-titovoj-sfrj-kad-je-radnik-bio-gospodin-video/

Kantonalni sud u Tuzli: Naloženo dodatno vještačenje poslovanja Dite

frontslobode.ba

17.02.2017 19:32
Slika
Na suđenju bivšim direktorima Fabrike deterdženata “Dita” za zloupotrebe položaja, Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Tuzli odobrilo je zahtjev tužilaca da se izvrši dodatno vještačenje povrata robe iz kompanije “Lora” upućene “Diti”.http://www.frontslobode.ba/vijesti/vijesti/104760/kantonalni-sud-u-tuzli-nalozeno-dodatno-vjestacenje-poslovanja-dite

Koja je svrha Agencije za reviziju privatizacije?

frontslobode.ba

17.02.2017 19:37
Slika
U Bosni i Hercegovini izvršeno je na stotine sumnjivih privatizacija, a nažalost taj proces se nastavlja i dalje. Svjedoči tome i privatizacija Fabrike duhana Sarajevo, TTU-a, Krivaje i drugih kompanija, piše NAP.http://www.frontslobode.ba/vijesti/politika/104753/koja-je-svrha-agencije-za-reviziju-privatizacije
Feb 7, 2014
Glas Dite je dokumentarni film nastao u produkciji Fronta slobode - Tuzla.
Borba radnika Dite i vapaj za sređivanje situacije koja je zadesila ovu fabriku i mnoge druge u Bosni i Hercegovini. Film je nastao u vrijeme velikih protesta ispred fabrike deterdženata Dita - Tuzla u decembru 2012. godine. Intervju je vođen sa predsjednicom štajkačkog odbora Eminom Busuladžić.
0 0

Kontaktirajte nas

 

 

Front Slobode
Kaldrma 2
Tuzla, 75 000
Bosna i hercegovina
runiverzitet@gmail.com

Mapa