AUTOR: MIRSAD BEHRAM

Na jednom od taksi štandova u Mostaru, do juče među najpoznatijim svjetskim turističkim top destinacijama, jednog ljetnog poslijepodneva nema gužve. To nije zato što su mostarski taksisti otišli na uobičajene ljetne ture prevoza domaćih ili inostranih gostiju. Razlog je, kako nam kažu, što posla jednostavno nema i mnogi taksisti su otišli kući.

 

“Ova pandemija korona virusa nas je uništila”, priča nam jedan od malobrojnih prisutnih taksista koji je pristao na razgovor, ali ipak ne želi da mu se u medijima objavi ime. “U odnosu na ovo doba prošle godine, evo kad sam ja u pitanju, prometa je manje za oko 92 posto, računao sam”, dodaje.

 

Kaže da je prošle godine u ljetnim mjesecima imao ne samo lokalne ture po Mostaru i okolini, nego je prevozio putnike i do obližnjeg katoličkog svetišta Međugorja, zatim do aerodroma u Splitu, Dubrovniku, čak je vozio i za Zagreb... Imao je pune ruke posla.

 

Ove godine nastupio je kolaps. Zbog pandemije korona virusa ljudi gotovo i ne putuju, inostranih gostiju skoro da i nema, a i domaće stanovništvo izbjegava javni prevoz jer se boji zaraze.

 

“Danas, ovdje na štandu, ‘kuham’ se na suncu po cijeli dan. Ako imam 20 maraka prometa, smatram to dobrim danom”, ističe pomenuti taksista. Dodaje kako je imao poziva da dođe po putnike koji se žele u Mostar prebaciti iz Zagreba, na primjer, ali ni taj posao nije mogao obaviti zbog mjera uvedenih na granici sa Hrvatskom.

 

“Ne isplati mi se dati 200 maraka za test na koronavirus da dokažem da sam negativan, a turu ću naplatiti recimo 150 maraka. I još taj test vrijedi samo 48 sati, dakle za jednu turu”, ističe on.

 

Posla, dakle, ima jako slabo, a treba plaćati dažbine – one ne prestaju pristizati, tvrdi on. Dodaje da je pomoć države bila simbolična i pravo je pitanje hoće li posao opstati do naredne sezone. A treba preživjeti zimu, koja je ionako period godine kada ima manje prometa. Hraniti porodicu, plaćati račune, poreze, doprinose...

 

Katastrofalno stanje je i u oblasti izdavanja automobila. U agenciji „Hyundai rent-a-car“ na Autobuskoj stanici u Mostaru saznajemo da je ovogodišnja iskorištenost kapaciteta jako niska.

 

“S obzirom na to da nema naše dijaspore, nema turista, masa rezervacija je otkazana, tako da, ako je iskorištenost i 10 posto od prošlogodišnje, to se smatra da je na još nekakvoj donjoj, minimalnoj granici. Znači, katastrofa. Bukvalno”, priča nam Šućrija Čusto, voditelj poslovnice navedene rent-a-car firme u Mostaru.

 

Dodatni problem, objašnjava, predstavlja to što kompanije poput ‘Hyundai rent-a-car' imaju velike vozne parkove, čiji automobili sada leže neiskorišteni. “To znači velike troškove po pitanju kasko osiguranja, servisa i tehničkih održavanja. Ta vozila stoje, samo proizvode trošak, ne donose nikakvu dobit”, ističe Čusto.

 

“Jednostavno, ova godina je pokosila turistički sektor kojem i mi pripadamo”, naglasio je Čusto, objašnjavajući kako je firma kojom rukovodi opsluživala klijentelu koja je sebi mogla priuštiti iznajmljivanje automobila na više sedmica ili na mjesec dana, ali sada toga više nema.

 

“Znači, od sto ljudi koji su izvršili rezervaciju, oko devedeset i troje ih je otkazalo. To je dovoljan pokazatelj kolika je to katastrofa u ekonomskim prilikama”, navodi Šućrija Čusto.

 

Samo nekoliko metara dalje od rent-a-car firme nekada prenapučena Autobuska stanica u Mostaru sada je bukvalno pusta. Peroni su prazni, a na parkingu se može vidjeti tek pokoji autobus. Putnika skoro i nema.

 

U preduzeću Autoprevoz Bus Mostar, u čijem sastavu je i mostarska Autobuska stanica, kažu nam da je pandemija koronavirusa desetkovala poslovanje te kompanije.

 

Stanica je, ističu, samo jedan od objekata Autoprevoz Busa koji 'leži' neiskorišten ili je iskorišten do maksimalno 30% uobičajenih kapaciteta. To se odnosi i na servis koji firma ima, na benzinsku pumpu, kao i na više od 30 turističkih autobusa.

 

“Autobusi koje imamo ovdje većim dijelom, znači 80 posto njih, stoje nam u krugu i, da kažemo, propadaju jer imaju svoje troškove: registracija, osiguranje i sve ostalo”, govori nam generalni direktor preduzeća Autoprevoz Bus Mostar Ahmedin Šabanagić.

Milionski gubici

Šabanagić ističe da su već u martu ove godine prepolovljene rezervirane vožnje. A onda je doslovno došao krah kada je 20. marta zabranjeno obavljanje prevoza. Potpuna obustava poslovanja trajala je čak do 15. maja.

 

Ni tada se, međutim, stanje nije vratilo na ono prije pandemije. Prije svega zbog straha ljudi da putuju javnim prevozom, a onda je uvođenje mjera ograničilo broj putnika koji mogu biti u autobusima.

 

“Ne možemo nikako voziti u punim autobusima nego zapravo sa 50 posto kapaciteta autobusa, tako da u najboljem slučaju, ako vozimo maksimalan broj ljudi, rentabilnost je ugrožena”, objašnjava Šabanagić.

 

Kao primjer navodi i da se u junu radilo sa svega 30 posto kapaciteta, pa je od marta do septembra ove godine Autoprevoz Bus Mostar zabilježio manjak prihoda od 1,5 miliona KM.

 

To se, naravno, odrazilo i na zaposlene u firmi. Ahmedin Šabanagić kaže da su maksimalno pokušavali zaštititi zaposlene. Redovno su im uplatili plate za mart i april – mjesece u kojima prometa uopće nije bilo – te za maj.

 

“Međutim, kad smo vidjeli da nećemo dobiti nekakvu značajnu pomoć, već od 1. jula smo devet uposlenika morali poslati na čekanje jer je posao pao za 80 posto, a broj uposlenika je poprilično velik”, kazao nam je.

 

Do trenutka našeg razgovora u preduzeću Autoprevoz Bus Mostar bili su prisiljeni ukupno četrnaest radnika poslati na čekanje, pretežno šofera.

 

Svi učesnici u sektoru prevoza, od onih najmanjih do firmi sa velikim kapitalom i milionskim prometom, usljed pandemije virusa korona pretrpjeli su ogromne štete.

 

U medijima se može pročitati kako su iz prevozničkih udruženja upozoravali da još ne osjete prednosti donesenih „korona zakona“ na različitim nivoima jer, jednostavno, vlasti kasne s uplatama. Zato se postavlja pitanje ko će od aktera u toj privrednoj oblasti uopće preživjeti na tržištu i ko će dočekati narednu sezonu. Pod uslovom da i ona ne bude opterećena pandemijom koronavirusa.


Produkciju ovog teksta podržao Fond Otvoreno Društvo BiH